11°C Kazalište
KRLEŽINI DANI: '90. godine su bile plodonosne u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu
Devedesete godine prošlog stoljeća bile su prijelomne u povijesti hrvatskog kazališta i dramske književnosti. O promjenama koje su se dogodile, istaknutim ličnostima, usmjerenjima govori se na 32. Krležinim danima u Osijeku – tradicionalnoj teatrološkoj-kazališnoj manifestaciji.
Kazalište uvijek odražava stvarnost i važno je na znanstvenoj razini reći što se zapravo događalo i kako je bilo, kaže hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka, profesorica Sanja Nikčević. U svom izlaganju na Krležinim danima u Osijeku bavila se Domovinskim ratom u drami i kazalištu. Ističe kako su devedesetih godina gradovi koji su stradali u ratu imali izuzetno dobru kazališnu produkciju.
"Pisale su se drame, igrale su se drame koje su govorile o ozbiljnim ratnim događanjima iz vlastitog iskustva pisaca i ljudi na sceni, ali su afirmirale život. Nosile su katarzu, ojačavale nas, govorile su da život ima smisla. Za to vrijeme glavna struja koja ima novce, medije, status je uglavnom šutjela. Nismo u glavnoj struju pokazali ni žrtve, ni ratnike, ni izbjeglice na pravi način nego smo slijedili nekakve europske trendove i prvo pokazivali generalno zlo, a zatim počeli pokazivati i hrvatsku krivicu", kaže Sanja Nikčević.
Tko su autori koji su najviše praizvodeđni u devedesetima otkrila je Martina Petranović.
"U devedesetim godinama znatno se povećao broj suvremenih dramskih djela na hrvatskim pozornicama, pridonijelo se vidljivosti hrvatskoga pisca i došlo je do mnogih izvedbi koje su obilježele devedesete godine. Neki od najizvođenijih autora svakako su autori rada mlađe generacije poput Ivana Vidića, Pave Marinkovića, Lade Kaštelan. Zatim naravno Mire Gavrana, Mate Matišića, Borivoja Radakovića i drugih", kaže Martina Petranović.
O devedesetima u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu bavili su se i ostali na drugom dijelu znanstvenog skupa.
