Oko 16 tisuća Hrvata izjasnilo se na popisu iz 2011. kao Hrvati pravoslavne vjere. U svibnju 2016., arhiepiskop Aleksandar podnio je, kaže, zahtjev za upisom Hrvatske pravoslavne crkve u evidenciju vjerskih zajednica, i tada kreće duga borba koja još nije završena.
- Nakon trideset mjeseci umjesto trideset dana, dobio sam odluku Ministarstva uprave, negativnu. Nakon dvije, tri godine dobio sam i odluku prvostupanjskog upravnog suda, a prije nekoliko mjeseci dogodila se presuda Visokog upravnog suda, kaže arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandar.
Koja kaže kako se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu kao i rješenje Ministarstva uprave. Da je to kraj priče, kaže arhiepiskop, to bilo sjajno, no priča još uvijek nema željeni završetak.
- Pričekali smo nekoliko mjeseci, probijeni su bili svi rokovi, a novo rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave je glasilo da se odbija zahtjev za upis u evidenciju Hrvatske pravoslavne crkve. U sedam stranica obrazloženja ponavljaju sve ono što je bilo u prvom negativnom rješenju, kao da presuda Visokog upravnog suda ne postoji. Zašto ministar pravosuđa koji potpisuje tu odluku, ne poštuje odluku Visokog upravnog suda, morate to njega pitati, kaže arhiepiskop Aleksandar.
Zanimljivo, ni Srpska pravoslavna crkva, kaže Aleksandar, nije upisana u evidenciju, ali ima ugovor s državom o financiranju. Hrvatska, dodaje, daruje i državnu imovinu staru do tristo godina Srpskoj pravoslavnoj crkvi iako, kaže, tada na području Hrvatske ta crkva ni ne postoji, već se radi o Pravoslavnoj crkvi austrijske monarhije sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima od 1707. godine.
- Nakon toga, Hrvatski sabor donio je u 19. stoljeću pet odluka, od toga dva zakona o pravoslavnoj, tada nazivano Grčko-istočnoj crkvi. Kakva Srbija? A možete se pitati kada su Srijemski Karlovci postali dio Srbije. Pa, u komunističkoj Jugoslaviji, kaže arhiepiskop Aleksandar.
Na posljednjem popisu, kaže, za razliku od 2011. kada se izjašnjavala vjeroispovijest, prema nalogu Milorada Pupovca moglo se izjasniti samo po pripadnosti vjerskoj zajednici koja je registrirana i ima ugovor s državom, tako da Hrvatske pravoslavne crkve nije bilo, dok je SPC bio u ponudi, iako, ponavlja arhiepiskop, ima samo ugovor s državom, ali kao vjerska zajednica nisu registrirani.
Tribinu je organizirala Udruga za promicanje istine o hrvatskoj povijesti na kojoj se među ostalim govorilo i o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi za vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Igor Vukić, novinar i publicist kazao je kako je ministrom imenovan pravoslavac iz Sarajeva, dr. Savo Besarović kako bi se krenulo u smirivanje tenzija između većinskog katoličkog i muslimanskog i manjinskog pravoslavnog stanovništva.
- Već tada je država gledala da regulira odnose između većinskog i manjinskog naroda. I to na način koji imamo i sada, samo je sada u karikaturalnom obliku. Ali, tada je to postojalo. Naravno, Savo Besarović je bio izbrisan iz povijesti, iako je svojim radom doprinio smirivanju odnosa, spasio je i mnoge živote. Zahvalili su mu tako da su ga ubili na kraju rata, kaže dopredsjednik Udruge za promicanje istine o hrvatskoj povijesti Igor Vukić.
Predstavljen je i zbornik radova Simpozija Hrvatske pravoslavne crkve gdje je, uz spomenute teme, objavljen i popis znamenitih pravoslavnih Hrvata i prikaz razvoja pravoslavne heraldike.