Vukovarskim braniteljima koji su danas svjedočili u nastavku suđenja istražnom sucu beogradskog Vojnog suda Vojislavu Mediću za ratni zločin nad zarobljenicima u logorima u Stajićevu, Mitrovici i Nišu, nije moglo biti lako ponovno se prisjetiti muka koje su u zarobljeništvu prolazili.
Danas saborski zastupnik, a tada vukovarski branitelj Stipo Milnarić Ćipe, s većom je grupom branitelja zarobljen nakon pada grada i odveden u Srbiju gdje su nakon maltretiranja smješteni u dvije štale, posprdno nazvane Maksimir i Poljud.
- Prvi i drugi dan nismo dobili ništa za jesti. Od trećeg dana su nam davali šniticu tanko narezanu kruha, trokutić sira za mazanje na dvojicu i čašu vruće vode. Temperature su padale u Stajićevu do 22. 12. na minus 18. Vodu su nam davali u plastičnim bocama koja bi ujutro bila zaleđena, kaže svjedok Stipo Mlinarić.
U srpskim logorima hrvatski su logoraši dobivali stalne batine, a od njih su se pokušavala iznuditi i razna priznanja za izmišljene ratne zločine. Najteže je, sjeća se Mlinarić, bilo u Nišu na dan kada je Hrvatska međunarodno priznata.
- Mi smo tu noć pili krv svoju u Nišu. Tukli su nas cijelu noć. Kat po kat su vadili van. Jedan vodnik se tu jako isticao što se hvalio da je rodom iz Virovitice. Kad nisu imali više snage oko jedan u noći, natjerali su nas da legnemo u hodnik s mramornim pločicama, pa su njih petnaestak trčali preko nas. Ljudima su kosti pucale, meni je pukao mali prst, kaže Mlinarić.
Kod optuženog Medića, Mlinarić se sjeća kako je na ispitivanju bio dva ili tri puta.
- Gdje mi se predstavio imenom i prezimenom i rekao da je on major Vojislav Medić, moj "islednik". Tučen sam u njegovoj kancelariji, pred njim osobno od dvojice vojnika. Pao sam sa stolice i pokrio rukama glavu, što je svaki branitelj u logoru gledao zaštiti glavu. Tko me tukao, je li me i Medić tukao ne znam. Na drugom ispitivanju mi je rekao: "Nećeš odavde nikada izaći, a ako izađeš, očistit ćeš paučinu u zatvoru. Te su mi se rečenice usjekle do dana današnjeg, kaže Mlinarić.
Nakon svjedočenja, Mlinarić je kazao kako nakon toliko godina protiv Medića više nema ništa i da mu oprašta, na što se optuženi nasmijao.
- Davnih dana sam svima sve oprostio. Mediću, nemojte se smijati! Moram. Smije se? Nema veze. Brat mi je ubijen kao ranjenik, gospodine Mediću na Ovčari, i ja vam opraštam sve. Kao osoba, ne vama, svima koji ste došli u moj grad i moju državu i sravnili ga sa zemljom i odveli me u drugu državu, rekao je Mlinarić.
No, zato, saborski zastupnik Mlinarić, kaže kako nije oprostio vlasti.
- Ne opraštam premijeru Plenkoviću, ne opraštam Gordanu Jandrokoviću, Zoranu Milanoviću, ne opraštam ih njihov ne rad za koji su plaćeni. Ako nisu onda bili hrabri, a nisu, sad su na pozicijama koje su im hrabri ljudi omogućili, neka se izvore boriti lobiranjem u EU da Srbija prizna agresiju na Hrvatsku i plati ratnu odštetu, rekao je Mlinarić.
Svjedočio je i Miroslav Josić. U logoru ga Medić, kaže, osobno nije tukao, ali zna da druge je, kao na primjer njegovog brata Tomislava Josića.
No, možda najvažnije svjedočenje kada je u pitanju opovrgavanje teze obrane kako se radi o zamjeni identiteta bilo je nakon stanke, i to zbog tehničkih problema, u drugoj sudnici. Ivica Lukić siguran je kako je optuženi Vojislav Medić taj isti major Medić iz logora, kojega je također vozio s Blagom Zadrom po položajima krajem kolovoza kada se predstavio kao pomoć iz Zagreba, o čemu je već bilo puno govora na suđenju.
- Razgovarali smo više Blago Zadro i ja. Medić nije puno pitao, par puta je samo pitao gdje su neprijateljski, odnosno četnički položaji, ja sam mu rekao kako su svuda oko nas. Pozivom na ispitivanje drugi puta sam vidio majora. Vjerojatno me tada još prepoznao, jer nisam bio ovako oronuo. Moram vam priznati majore, još uvijek mi dobro izgledate. Rekao je, o Zolja, i ti si mi došao. Rekao je jednom policajcu kojeg smo zvali Rambo i bio je žešći da me spusti dolje, polomi par rebara i vrati, rekao je svjedok Ivica Lukić.
Lukić je također izjavio i kako se osjeća povrijeđeno što ga danas snima srpska televizija za koju je u zarobljeništvu davao iznuđene izjave. U Hrvatsku se vratio u velikoj razmjeni u Nemetinu u vrlo lošem stanju.
- 84 kilograma sam imao kada sam ušao u logor, vratio se s 56 i izbijenih pet zubi, polomljenih sedam rebara, oštećenih skočnih zglobova i oštećenim lumbalnim dijelom kralješnice, dodao je Lukić.
Za Medića ga veže još jedna uspomena iz Mitrovice.
- Kad su nas natjerali da čupamo travu iz repe koja je bila na poljanama oko Sremske Mitrovice. Onda sam ga krajičkom oka vidio, bio je dobro raspoložen, rekao je baš mi se puca, bilo bi lijepo kada bi netko počeo bježati, rekao je Lukić.
Svjedočenja se nastavljaju u petak i idućeg tjedna nakon čega bi obrana trebala pozvati svoje svjedoke. Do sada nisu imali prijedloga, ali na današnjem ročištu Medić je dao na znanje kako će zvati svoju zapisničarku.