Svoju propovijed pomoćni je biskup Ivan Ćurić započeo riječima kako se poruka Božića proširila do svih krajeva Zemlje. Ta je poruka postala paradigma ljubavi, solidarnosti i ideala dobrote. O Božiću svi govore, makar se ne radilo uvijek o izričaju vjere.
- I mi sami, kada čestitamo, mislimo na sve ljude, jer znamo da su plodovi spasenja posijani u Božiću upravljeni cijelom čovječanstvu, kako do nas i dopire u radosnom božićnom navještaju: Slava Bogu na visini, mir ljudima dobre volje. Tu univerzalnu širinu i dostupnost Božje poruke, nikada nije dobro ograničavati, i ljubomorno čuvati samo za sebe. Pozvani smo poruci Božića pristupati u svoj njezinoj dubini, trudeći se u ovom našem vremenu u kojem se tako lako i brzo susreću i isprepliću različite kulture ne oduzeti Božiću njegove temeljne izvore, kaže mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki.
U kojima se krije ona najdublja, ponekad nedokučiva istina. Središte te istine, kaže mons. Ćurić, je zajedništvo Boga i čovjeka.
- O toj nam istini, braćo i sestre, progovara i proslov Ivanova evanđelja, koje smo upravo navijestili. Onaj koji je rođen u Betlehemu, on je Bog, utjelovljena božja riječ koja od početka, od vječnosti bijaše, sve postane po njoj, i sve što postoji u njoj bijaše život. Ta riječ, logos, je Bog. Druga božanska osoba, Božji sin. U događaju utjelovljenja mi zapravo otkrivamo istinu, da se nešto dogodilo i sa samim Bogom. On, riječ, postao je sada pravim čovjekom, kaže Ćurić.
U tom je događaju, za čovjeka sadržano spasenje. Nama ljudima, događaj Božjeg utjelovljenja da moć, da postanemo Božja djeca, poručio je monsinjor Ćurić.
- Krist, Božji sin koji je postao čovjekom, jest jedina savršena i nenadmašiva Očeva riječ. U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti drugi riječi do ove, dajući nam svoga sina, koji je njegova jedina i konačna riječ, Bog nam je odjednom tom jedinom riječju rekao sve. Nema više ništa reći, kaže Ćurić.
U pitanju je, podsjeća Ćurić na misli svetog Ireneja Lyonskog, Božja pedagogija.
- Pod vidom uzajamnog privikavanja između Boga i čovjeka. Ovako kaže: Božja riječ nastanila se među ljudima i postala sinom čovječjim, da čovjeka privikne primiti Boga, a Boga da privikne stanovati u čovjeku. Prema Očevoj volji. Kakva dubina, kakvo otajstvo, kakva istina, kaže Ćurić.
Stoga je jasno vidljivo da je odredište prema kojemu je usmjereno utjelovljenje, čovjek. Evanđelje nas, kaže Ćurić, podsjeća na neprekinutu vezu između stvaranja sveukupne stvarnosti i utjelovljenja.
- I u jednom, i u drugom događaju, u središtu je Krist. On je osoba po kojoj čovjek od početka posjeduje dar života. U stvaranju, jer se Bog na taj čin odlučuje iz ljubavi prema svome sinu, Kristu, i sada u utjelovljenju, jer se Božja ljubav, koja je izvor stvaranja od Krista prenosi na svako stvorenje, a na sasvim izuzetan način na čovjeka, kaže Ćurić.
Stoga, poručuje, kada nam se učini da je svijet u grijehu i da srlja prema propasti, uvijek se trebamo sjetiti Božje ljubavi.
- To je onaj isti svijet kao i danas, za kojega je Bog poslao svoga sina jedinog. Drugi poziv kojega trebamo iz Božića prihvatiti kao dar je istina da je riječ postala tijelo, da nama bude uzor svetosti. Novorođeni Spasitelj, kasnije u svom djelovanju će reći, gledajte u mene, učite se od mene, ja sam put, istina i život, i nitko ne dolazi Ocu, nema spasenja, osim po meni, zaključuje Ćurić.
On je norma novog zakona, u kojemu je središte osnovna i jedina zapovijed - ljubavi.