BLAGDAN SVETA TRI KRALJA: Nadbiskup Hranić: klanjati se Bogu znači izaći iz najvećeg robovanja, onoga samom sebi

Nadbiskup Hranić: klanjati se Bogu znači izaći iz najvećeg robovanja, onoga samom sebi

Cilj je puta kojim idu mudraci klanjanje bogu, a to je smisao i našeg kršćanskog života – klanjati se bogu, i biti u zajedništvu s njime kroz čitavu vječnost, poručio je u svojoj propovijedi prigodom Bogojavljanja nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. Upozorio je i kako je nasuprot ovom hodu mudraca kralj Herod, a koji obožava samo sebe i ne treba nikog drugog.

- Kad čovjek više ne treba nikoga drugog, kad se ne klanja niti bogu to ga vodi obožavanju samog sebe. Čak i naš kršćanski život bez istinskog štovanja boga može postati uljudan način isticanja sebe samog, odnosno zloporabe pobožnosti i robovanja svojoj sebičnosti, svome ja, kaže nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.

Dodao je i kako su i svećenici trajno u napasti da pod svetom službom ističu sebe, odnosno da se služe bogom, a ne služe bogu. Kazao je i kako je osim Heroda u evanđelju postoje još neke osobe koje se ne idu pokloniti novorođenom kralju, a to su svećenićki glavari i narodni pismoznanci. Iz toga možemo izvući pouku da u kršćanskom životu nije dovoljno imati samo vjeronaučno znanje, pa ni diplomu studija teologije. Bez izlaska iz sebe samog, uvjerenja da smo mi u posjedu istine i bez otvorenosti za druge i drugačije i za ono što nam oni pružaju ne možemo doći do boga, niti nam se on može objaviti, zaključio je nadbiskup.

- Teološki studij, pa čak i pastoralna učinkovitost malo koriste, ukoliko ne znamo ponizno pasti na koljena pred božjim otajstvom, ako nismo otvoreni za nove spoznaje, ako nismo spremni slijediti mudrace koji poduzimaju dug put da bi mogli kleknuti pred malo dijete, i o bogu učiti od maloga djeteta, kaže Hranić.

Nadbiskup je poručio i kako vjernici moraju staviti boga na prvo mjesto, kao što netko tko je zaljubljen radi s osobom koju voli. Ako smo u stanju kleknuti pred Isusa pobijedit ćemo napast samodostatnosti, vlastite isključivosti, nesposobnosti suradnje s drugima. Zapravo klanjati se bogu znači izaći iz najvećeg robovanja, onoga samom sebi, a onda i sve druge stvari u životu imaju svoje mjesto, kazao je Hranić.

- Klanjati se znači staviti božje planove ispred sebe, i svog vremena, staviti boga ispred mojih prava i moje osobne komotnosti i slobode. Klanjati se znači osjetiti da pripadamo jedni  drugima i bogu, osloviti boga s „ti“ u svojoj nutrinit, oživotvoriti ga puštajući ga da uđe u moj život, da ga on oblikuje, kaže Hranić.

Kad se klanjamo dopuštamo Isusu da nas on izliječi, ponajprije od nas samih, od naše oholosti i samodostatnosti zbog koje podcjenjujemo i omalovažavamo druge i ne pokazujemo im dovoljno poštovanja i ljubavi, nastavio je nadbiskup. Klanjati se znači i odbaciti sve ono čemu se ne smijemo klanjati – boga novca, potrošnje, užitka i vlastitoga ja uzdignutog do statusa boga. Životna veličina nije u tome koliko imamo, već koliko volimo, poručio je nadbiskup.

- Klanjati se znači pred otajstvom ljubavi koje nadilazi sve udaljenosti ponovno otkriti da smo mi braća i sestre, i crpsti dobro iz izvora, te u bliskom bogu pronaći hrabrost za približavanje jedni drugima. Klanjati se znači biti u stanju šutjeti pred bogom, pred njegovom rječju, kaže Hranić.

Podsjetio je i kako je iz klanjanja 1954. godine rođena inicijativa da djeca oko blagdana Bogojavljanja obilaze svoje susjedstvo čestitaju Božić, pjevaju i prikupljaju novac za siromašne vršnjake u misijskim zemljama. Ovo se proširilo diljem europe i šire te je postalo Danom misijske akcije svetog djetinjstva koji se provodi i u đakovačko osječkoj nadbiskupiji. Danas se svake godine od priloga prikupe značajna sredstva za izgradnju škola, sirotišta, ambulanti i bolnica, te je nadbiskup pozvao sve vjernike da djecu podrže svojim darom.