BOROVO SELO: Obilježena 31. obljetnica ubojstva dvanaestorice hrvatskih redarstvenika

Obilježena 31. obljetnica ubojstva dvanaestorice hrvatskih redarstvenika

Dok mu živo srce bije, možda je najbolji stih kojim se prekratki život dvanaestorice hrvatskih redarstvenika ubijenih u zasjedi u Borovu može opisati.

Željko Hrala imao je 22 godine i godinu dana radnog staža u policiji kada je sa svojim kolegama u zasjedi stradao od pobunjenih Srba.

- Volio je Hrvatsku, radio je što je volio. Išao je u Specijalnu policiju, to je htio, to je volio, i zato je dao svoj život. Za svoju Hrvatsku, kaže sestra Željka Hrale, ubijenog hrvatskog redarstvenika Nada Cerančević.

Najstariji među poginulim redarstvenicima bio je načelnik Operativnog odjela vinkovačke policije Stipan Bošnjak, 36-godišnjak iz Nuštra čije posljednje riječi prije odlaska od kuće još uvijek dobro pamti njegova kći Sani.

- Da moramo biti pošteni, da moramo slušati svoju majku, biti dobri ljudi. Najviše smo pouka pokupili iz primjera njegovog života. On je bio častan čovjek, odlučna osoba, i kada su došle promjene koje su značile hrvatsku državotvornost nije dvojio hoće li se uključiti. Sve svoje resurse je stavio na raspolaganje domovini, pa i život kao krajnji, kaže kći Stipana Bošnjaka, ubijenog hrvatskog redarstvenika Sani GIlja.

Državni vrh u Borovu predstavljali su Davor Božinović i Mario Banožić.

- Zasjeda, mučko ubojstvo hrvatskih redarstvenika ovdje u Borovu Selu je skinulo sve krinke s namjera agresora velikosrpske politike koji je odlučio ne prezajući ni pred čim, ni pred najtežim oblicima zločina nad pripadnicima hrvatske policije kako bi uspio u svom naumu. Međutim, kao uvijek kroz povijest, kad nemaš plemeniti cilj, ne možeš niti pobijediti, kaže ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

- Drago mi je da danas ovdje na jedan dostojanstven način, prisjećamo se svih njih. Isto tako, nadam se da će ubuduće sve generacije učiti na primjeru Borova Sela, ali i svih drugih tragičnih događaja, kako se stvarala hrvatska država, i na koji način danas uživamo u cjelovitosti hrvatske države, kaže ministar obrane Mario Banožić.

I sve to krasno izgleda i lijepo zvuči, no među ljudima se na obljetnicama sve češće može čuti kako su se pretvorile u svojevrsnu modnu ili uzletnu pistu za etablirane i tek obećavajuće političare. Puno se priča, ali malo se kaže, a najveća tragedija je da se gotovo ništa ne napravi. Spuštene roletne, prazne ulice u selu napučenom većinski Srbima, govore o tome da pomirbe i suživota za sada nema, a sramotna je činjenica da još uvijek na pravoslavnom groblju stoji grobnica vođe srpskih terorista Vukašina Šoškočanina.

- Zašto ima svoj spomenik u ovome mjestu, danas, u Republici Hrvatskoj? I zašto nitko nije odgovarao za smrt 12 hrvatskih redarstvenika, predstavnika RH, to trebamo sami sebe zapitati, i dokad će nas voditi ljudi koji nisu u stanju riješiti te stvari?, rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

- Sve zlo koje se dogodilo u Vukovaru krenulo je odavde, iz Borova Sela. I zato, nažalost, kada je tu ministar policije, ministar obrane, da ga ne dočeka načelnik Borova iz SDSS-a Bačanović, da danas nema Dragane Jeckov koja stanuje 5 kilometara odavde, i da ne bude s potpredsjednikom Vlade i u izaslanstvu Sabora, to samo govori koliko te njihove floskule o pomirenju ne drže vodu, kaže saborski zastupnik i vukovarski branitelj Stipo Mlinarić.

Jedino još kakav takav pravi smisao ovih obilježavanja prisutan je i jasan obiteljima. Njihovi najmiliji ginuli su diljem Hrvatske, a zahvaljujući nedovoljnoj angažiranosti onih koji vijenac i svijeće polažu prvi, za previše njih spomen ploče i kipovi jedina su mjesta gdje mogu doći i makar u tišini svoga uma biti u mislima s onima koji njima, a i svima nama najviše nedostaju.