SPOMENDAN SV. ANTUNA PADOVANSKOG: Osječani i ove godine Antunovo proslavili uz molitvu

Osječani i ove godine Antunovo proslavili uz molitvu

Zaštitnik je bolesnika, siromaha, budućih majki, mole mu se putnici, zazivaju ga za pronalazak izgubljenih stvari. Sveti Antun ima posebno mjesto u srcima vjernika. Vole ga i u Osijeku. U franjevačkoj crkvi u Tvrđi mnogi su mu došli zahvaliti, zapaliti svijeću, zatražiti pomoć, pomoliti se za svoje bližnje s cvijećem u ruci koje se nosilo na blagoslov.

- Ja sam se molila svetom Anti u bolnici, nisam mogla mjesec dana ni nogu pomaknuti. Samo me Bog dragi i sveti Ante podigao, zahvaljujem se od neba do zemlje, to ne mogu nikome opisati, nitko nije mislio da ću ja hodati.

- Moli se za mir, za situaciju koja je sada oko nas, molitve su otišle skroz.

Od ranih jutarnjih sati služene su svete mise, a jednu od njih je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Tom je prigodom među ostalim istaknuo tri stvari koje bismo mogli i trebali naučiti od svetog Antuna. Bio je, kaže, čovjek koji nije gledao na osobne interese, gdje i kako će mu biti bolje. Zauzimao se za opće dobro. Zatim, bježao je od osrednjosti te je imao hrabrost učiniti iskorak, započeti nešto novo, upuštati se u novost pripadnosti Gospodinu do kraja. Kao treće, bio je sposoban izgrađivati kontrastno društvo.

- Antun je bio odvažan, hrabar i sposoban biti drugačiji, plivati protiv struje. Mi osobito pred pomodarskim trendovima, pred općim mijenjem, pred onim što svakodnevno gledamo i slušamo u medijima što nam se nameće pomalo kao opće mijenje i kako bismo trebali razmišljati obično nasjedamo na to pred onim što nam se sugerira pa često puta i onda kad vidimo da to nije sasvim u redu ili barem dobro pazimo što ćemo i pred kime što reći, kako postupiti kako nas netko ne bi prozvao i kako zbog toga što živimo, što zastupamo ne bismo imali neugodnosti.

No, ove godine, kao ni po prvi puta prošle godine u Tvrđi oko crkve nije bilo kirvaja, koji se podsjećamo ovdje organizirao od sredine 18. stoljeća. Tako je odlukom aktualne gradske vlasti prekinuta višestoljetna tradicija.

Neki će možda reći seljački običaj, nije mu mjesto u obnovljenoj baroknoj jezgri, no kako onda tek tumačiti ovogodišnju podjelu fiša na Veliki petak u istoj toj Tvrđi i to tik uz zgradu Muzeja Slavonije.

Ipak kirvaj nije nestao. Prebačen je zajedno sa zabavnim parkom u obližnji park kod Školjke. 

Ovdje valjda nikome ne smeta da kamioni uništavaju travnjak, a nikome nije ni problem što se danas prije podne ovdje ringišpil nije imao za koga vrtjeti, a ulica prema crkvi u Tvrđi nije baš vrvjela ljudima, dok je primjerice 2020. godine slika bila sasvim drukčija.

Bilo bi dobro znati i što bi na sve kazao veliki Krleža koji sada samo nijemo stoji uz lunapark. No mi ćemo citirati onu njegovu poznatu: „Što bi čovjek gluhima tumačio glazbu.“