ŠTEDNJACI KOJI ČUVAJU TRADICIJU: U Pisku kod Đakova još uvijek se kuha na Captus „šporetu“

Nekada je štednjak na drva bio neizostavan dio svakog doma. Služio je za kuhanje, grijanje prostora, pečenje kruha, ali i kao mjesto okupljanja obitelji. Iako su ga tijekom godina zamijenili moderni uređaji, među ljubiteljima tradicije i danas zauzima posebno mjesto.

„Kod nas se uvijek govorilo šporet. Na njemu kuhamo, pečemo i jednostavno guštamo“, kaže domaćin etno imanja Goran Lučić, poznat po svojoj ljubavi prema starinama i očuvanju slavonske baštine.

U njegovoj kuhinji još uvijek radi klasični model štednjaka Alfa Plam, koji već godinama vjerno služi svojoj svrsi. Na imanju postoji i noviji model, Lučić priznaje da se uvijek vraća starom provjerenom načinu pripreme hrane.

„Imam i moderniji na terasi, ali uvijek se vraćamo ovome. Što starije, to bolje. Ne treba komplicirati“, ističe.

Posebna čar kuhanja na štednjaku na drva krije se upravo u prirodnoj toplini vatre. Hrana se priprema sporije, ali mnogi tvrde da je upravo zato ukusnija. Velika pećnica omogućuje pripremu kruha, kolača i raznih jela koja podsjećaju na okuse iz djetinjstva.

Iako se ovakvi štednjaci danas sve rjeđe mogu vidjeti u slavonskim selima, nisu nestali. Posljednjih godina raste interes za tradicionalne načine grijanja i kuhanja, osobito među onima koji traže pouzdana rješenja neovisna o energentima i modernoj tehnologiji.

Nove modele štednjaka na drva i dalje je moguće nabaviti na tržištu. Među poznatijim proizvođačima nalazi se Alfa Plam, jedan od renomiranih europskih proizvođača grijaćih tijela. Njihove proizvode, kao i peći, kotlove na kruto gorivo, pelet te dizalice topline, u Osijeku nudi specijalizirana trgovina Captus. Kupcima su uz proizvode dostupni i originalni rezervni dijelovi te stručna podrška pri odabiru i održavanju opreme.

No, dok se u trgovinama naglasak stavlja na kvalitetu i učinkovitost, u Pisku je priča ipak nešto drugačija. Ovdje se čuva duh vremena kada se živjelo sporije, a vrijednosti poput zajedništva, domaće hrane i rada vlastitim rukama bile su sastavni dio svakodnevnog života.

Etno imanje koje je Lučić godinama stvarao danas je prava mala riznica prošlosti. Stari alati, drveni namještaj, uporabni predmeti i brojni detalji iz nekadašnjeg života pretvorili su ga u svojevrsni muzej na otvorenom. Sve je nastalo iz ljubavi prema tradiciji, koju domaćin ponosno njeguje.

„Dugo skupljam stare stvari. To je nešto što volim i želim sačuvati“, kaže Lučić, prepoznatljiv po svom šokačkom šeširu koji je postao njegov zaštitni znak.

U okruženju netaknute prirode, nedaleko od jezera Jošava, tradicija ovdje nije samo uspomena za pokazivanje posjetiteljima. Ona je način života. Uz topli šporet, miris svježe pečenog kruha i vrijednosti koje se ne zaboravljaju, Pisak i danas čuva djelić Slavonije kakva je nekad bila.