"ZAKLAT ĆU TE KAO PILE, NITKO NEĆE ZNATI": Zapovjednik obrane Borova Naselja: Medić je jeo jabuku i rekao da me može zaklati kao pile

Zapovjednik obrane Borova Naselja: Medić je jeo jabuku i rekao da me može zaklati kao pile

Zarobljeništvo u srpskim logorima koje je počelo predajom 19. studenog 1991., a trajalo sve do razmjene u Nemetinu 14. kolovoza 1992., na Marku Filkoviću, ostavilo je traga. Dva slomljena rebra, izbijeni zubi i izgubljen sluh na lijevo uho, zauvijek će ostati podsjetnik na "domaćinski" tretman kakav je dobio, najviše u Sremskoj Mitrovici.

- Moje prvo pravo ispitivanje bilo je kada sam odveden u školu u krugu centra Mitrovice. Tu su valjda ti ispitivači imali svoje prostorije. Tada sam doveden kod jednog čovjeka u maskirnoj odori. Proćelav, smeđe kose, plavih očiju, to sam zapamtio. Rekli ste maskirnoj odori? Da, bez oznaka i činova. On se meni predstavio kao Medić, kaže svjedok Marko Filković.

U dvadesetak ispitivanja koliko je u Mitrovici prošao, Filković je gotovo svaki put prolazio maltretiranje, i od Medića, kao i drugih službenih osoba, a običaj je bio navečer na njih puštati zatvorenike koji su u Mitrovici služili svoje kazne.

- Najčešće je bilo to preko stolice, udaranje po butinama. Izujete to što imate, ja sam imao "zenge". Onda vas po tabanima tuče. Najčešće palicom, kaže Filković.

Osim teških batina koje su zatvorenici dobivali redovito, na ispitivanjima su prolazili i psihološki teror.

- On je jeo jabuku, malim nožićem i govorio mi je: "Evo vidiš, ja tebe mogu sada izvesti tu iza škole, zaklati kao pile, i nitko neće znati za to." U tom trenutku, u prostoriju je ušao poručnik, uzeo mi je ruku, zarezao dva puta. Imam još uvijek ožiljke. Samo je izašao van. Bio sam u šoku. Nisu bile duboke rane, ali nisam mogao reagirati. On, Medić, nije ništa rekao. Samo je nastavio tu jabuku jesti, kaže Filković.

Medića se Filković, također kao i dio svjedoka koji je već svjedočio, sjeća i iz Vukovara s kraja osmog i početka devetog mjeseca.

- Tada sam vidio njih četvoricu. Kod Blage u kancelariji smo sjedili. Zapamtio sam ih jer su svi bili u novim američkim odorama. Navodno da su došli iz ZNG-a iz Zagreba pomoći pri obrani, kaže Filković.

U veljači 1992. Filković je prebačen u Beograd gdje mu se sudilo za oružanu pobunu, genocid nad srpskim narodom i ratne zločine. Tamo ga je, sjeća se, ponovno dočekao Medić.

- Došao je Medić, i taj poručnik koji je mene zarezao. Došli su do mene. Pripremalo se neko snimanje, valjda za televiziju, i tražili su od mene da pročitam jednu izjavu. Ja to nisam htio čitati, i on je tada rekao, dobro. Tu noć su nas doslovno zgazili, premlatili su nas, kaže Filković.

Nakon uvjeravanja, Filković je tu izjavu pročitao, i nakon suđenja koje je trajalo desetak dana, osuđen je na 20 godina zatvora. Srećom, nakon mjesec i pol dana, došlo je velike razmjene u Nemetinu.

Svjedočio je i vukovarski branitelj Ivan Poplašen. Sjeća se kako ga je Medić tražio da potpiše izjavu kojom priznaje paljenje srpskih ranjenika u Vukovaru.

Na tu laž, kaže, nije mogao pristati.

- I onda je nastala makljaža. Najviše batina sam dobio po leđima, dobio sam i udarac kojeg sam osjetio i po nosu, s tom palicom, kaže svjedok Ivan Poplašen.

Obrana i dalje drži kako optuženi Vojislav Medić nije taj ispitivač Medić, te kako se radi o zamjeni identiteta.

Iduće ročište zakazano je za 1. lipnja.