DAN SIGURNIJEG INTERNETA: Zaštita djece u online svijetu i igricama odgovornost je roditelja, stručnjaka, ali i svakog od nas

Zaštita djece u online svijetu i igricama odgovornost je roditelja, stručnjaka, ali i svakog od nas

Industrija računalnih igara u znatnom je porastu, a videoigre u Hrvatskoj igra više od 80 posto djece i mladih. Mnogo je priča o njihovom utjecaju na ponašanje te su one stoga redovito u fokusu raznih stručnjaka. Dio njih okupio se na tribini „Za tipkovnicom i konzolom – budi pod kontrolom“ kako bi se potaknula konstruktivna rasprava o važnosti odgovornog ponašanja online.

- Većinom odrasli i mi svi ne znamo puno o videoigricama. Postoji puno odstupajućih ponašanja u cijelom online svijetu pa i igrama, imamo razne vrste govora mržnje, vrbovanja djece koja kasnije dođu do nekakvih oblika iskorištavanja i kazenih djela tako da nam je ove godine nekako cilj upoznati stručnjake i sve koji rade s djecom te roditelje na sve opasnosti do kojih može doći tijekom igranja video igrica, kaže socijalna radnica u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu Osijek Ana Veočić.

Činjenica je, kaže struka, da roditelji uglavnom jesu upućeni u ono što im djeca rade no često ne znaju kako ispravno postupiti da bi ih zaštitili.

- To je jedan dio gdje se osim toga da se djeca educiraju, trebamo raditi na radionicama za roditelje da i oni postanu svjesni jer možda neki ni ne znaju opasnosti koje djeca mogu doživjeti, tako da to treba osvjestiti i tu roditeljima treba dati više informacija kako reagirati, kaže savjetnica pravobraniteljice za djecu Marijana Šego.

Prije svega, poručuju, roditelji trebaju prihvatiti da su videoigre i boravak u virtualnom svijetu postali sastavni dio svakodnevice te da se opasnosti koje se tamo nalaze mogu velikim dijelom spriječiti otvorenom komunikacijom i razvijanjem kvalitetnog odnosa s djecom.

- Da ga pitaju koje igrice igra, zašto ih igra, što je tu važno, da zajedno pokušaju zaigrati igru s djetetom da vide što je tamo zanimljivo, a s druge strane da, što je i zadaća roditelja, postavljaju granice djeci i da te granice budu nekako u dogovoru s njima što se tiče vremena, kojih igrica, da dijete pita za dopuštenje kada želi igrati neku igru i slično, dodaje Veočić.

Postavlja se pitanje zašto mladi uopće provode toliko vremena na igrama. Kako kažu, nekima su one izvor opuštanja, nekima hobi, a nekima zabava, no činjenica je da ih igraju i dječaci i djevojčice, no ono što je pozitivno je da su mnogi od njih svjesni dobrih i loših strana tzv. gejmanja.

- Dobro može biti razvijanje znanja engleskog dok loše strane mogu biti anonimnost jer skrivamo identitet i ne razvijamo svoju pravu ličnost, kaže učenica I. gimnazije Osijek Lejla Jerab.

- Ja igram FIFA-u najviše, igrao sam i ratne igrice. Smatram da su dobre da se pobjegne ako imamo nekih problema od stvarnosti, malo distrakcija od svega, kaže učenik I. gimnazije Osijek Ivano Mikulić.

Opasnosti se ne nalaze samo u video igrama već na svakom dijelu interneta, a u porastu je i online vršnjačko nasilje, odnosno cyberbullying te povreda dječje privatnosti.

- Gdje je dijete fotografirano, a nije znalo to i ona ode u vritualni svijet i problem je je li ona primjerena ili ne i imamo taj dio komunikacije na društvenim mrežama u smislu komentiranja i u smislu poruka u grupama gdje dolazi do prijetnji među vršnjacima i oblika verbalnog nasilja, dodaje Šego.

No, tome se djelomično, zaključuju, može stati na kraj suradnjom svih onih koji rade s djecom, ali i vlastitim ponašanjem jer na svakome od nas je odgovornost kako ćemo se ponašati u online svijetu te malim koracima svatko za sebe može doprinijeti sigurnijem online okruženju.