15°C Osječko-baranjska
DVIJE GODINE OD POČETKA IZGRADNJE: Završava izgradnja crkve u Gajiću – uskoro će zazvoniti i crkveno zvono pristiglo iz Poljske
Točno je dvije godine prošlo od kako je u baranjskom mjestu Gajić, u Općini Draž, započela izgradnja nove crkve. Gajić je jedno od rijetkih mjesta, koja do sada nisu imala svoju crkvu. U povijesnim arhivima piše kako je davno u tome mjestu postojala crkva građena od pletera, no ona je srušena u vrijeme osmanlijskih osvajanja prije 500 godina.
Ono što je bio san brojnih generacija mještana Gajića, sada je stvarnost. U tom malom baranjskom mjestu niknula je nova crkva Svetih Filipa i Jakova, koji su i zaštitnici ovoga mjesta od 200-tinjak žitelja.
- Crkva je gotova i opremljena je iznutra i iz vana, ali za tjedan dana će nam doći klecala, koja ćemo također postaviti unutra, a za tjedan dana nadamo se da ćemo moći postaviti i zvono, koje je došlo na dar od dragih prijatelja iz Poljske, zvono s likom Svetog oca Pape Ivana Pavla drugog, kaže Janja Čeliković iz Gajića.
Crkva je i izgrađena zahvaljujući donacijama brojnih donatora i prijatelja Udruge „Martinovo brdo“ i njezine predsjednice i dugogodišnje djelatnice u turizmu i kulturi Janje Čeliković, koja je najzaslužnija za ideju i provedbu projekta.
- Svi oni koji su radili sa mnom u kulturi, u turizmu, donirali su svojim radom, svojim materijalom, i puno dobrovoljnog rada je utkano u ovu našu, kako mi kažemo, ljepoticu, kaže Čeliković.
Crkva nije velika, ali je po mjeri čovjeka, kaže Janja Čeliković. Moći će primiti stotinjak vjernika na svetim misama, koje će se sada služiti i u Gajiću.
- Zahvaljujemo svim donatorima koji su sudjelovali, da s ponosom možemo posvjedočiti kako ljudi žele okupiti se na molitvu, kako žele biti zajedno i moliti u prostoru koji nam je Bog darovao. Zahvaljujemo se Janji Čeliković koja se usrdno borila i pokazala ustrajnost ovoga naroda, koji želi imati svoj dom molitve, kaže vlč. Danijel Tigandžin, župnik.
- Crkva je jedan veliki inat, bol u duši mojoj. Kada smo se vratili iz progonstva jako sam htjela da imamo ovu crkvicu, kao i sva druga sela, no, nije bilo baš previše sluha, bila sam vrlo, vrlo uporna i, evo, na neki način želja mi se ostvarila na zahvalu dragom Bogu i zahvalu svih dobrih ljudi, koji su živjeli kroz stoljeća u ovome selu. Bili su veliki vjernici, molili se i izmolili se za ovu crkvu, kaže Čeliković.
Hvala im što su nam sačuvali vjeru, kulturu i običaje, zaključuje Janja Čeliković.
