Treba gledati u budućnost, ali ne zaboraviti svoju prošlost. U nizu tragedija koje su snašle hrvatski narod u jesen '91. malo koja se izdvaja svirepošću i neljudskosti zločina velikosrpskog agresora kao pokolj mještana vukovarskog prigradskog naselja Sotina. U listopadu 1991. mučena je i ubijena čak desetina stanovnika hrvatske nacionalnosti, a za posmrtnim ostacima mnogih od njih još se uvijek traga. Danas je u Sotinu obilježen i Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije.

Na početku Domovinskog rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji i zrakoplovni entuzijasti osnovali prve zrakoplovne postrojbe. Među najpoznatijima je Samostalni zrakoplovni vod Osijek, koji je obilježio 34. godišnjicu osnutka.

U obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata sudjelovali su i brojni branitelji srpske nacionalnosti. Jedan od njih je i Nenad Krstić, mladić iz Srbije, koji se 1991. godine kao pripadnik JNA nalazio na odsluženju vojnog roka u Osijeku. On je zajedno s još četvoricom Hrvata i jednim Albancem dragovoljno prešao na hrvatsku stranu i priključio se braniteljima Antunovca. No, već četvrti dan, 21. rujna, tragično je stradao od srpske granate. Pokopan je u Antunovcu uz sve vojne počasti kakve zaslužuju heroji Domovinskog rata.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća Đakovo se prisjetilo dana kada je ispisana povijest ponosa i slave. Prije 34 godine, 15. rujna 1991., započela je trodnevna akcija oslobađanja vojnih objekata u gradu – trenutak koji je zauvijek obilježio Đakovštinu i njezine branitelje.

Na današnji dan prije 34 godine takozvana JNA je protjerana iz Osijeka, a oslobađanjem vojarni i vojnih skladišta postavljeni su temelji oružanog otpora velikosrpskoj agresiji u istočnoj Hrvatskoj. No, i za ovaj korak u stvaranju neovisne Hrvatske plaćen je danak u krvi, a sudionici bitaka za osječke vojarne danas su poginulima odali počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja u nekadašnjoj bijeloj kasarni JNA.

Počinje još jedna tužna vukovarska jesen uz obljetnice na tragične događaje. 34 godine su prošle od stradanja Sajmišta – najveće gradske četvrti u Vukovaru u kojoj su se vodile najkrvavije borbe, te koje je podnijelo golemu žrtvu u Domovinskom ratu. Članovi obitelji, prijatelji i suborci odali su počast onima koji više nisu s nama.

Na današnji dan 1991. u ruke neprijatelja palo je i posljednje slobodno mjesto u Baranji. Za mještane Bilja jedan je to od najtužnijih dana u godini kada se prisjećaju ratnih stradanja, te mučenih, poginulih i nestalih heroja.

Gubitak vlastitog doma, posebno ako se on izgubi silom i mora napustiti, jedna je od najtežnih mogućih životnih situacija. Upravo se to dogodilo Baranjcima na današnji dan prije 34 godine, kada su JNA i četnici protjerali nesrpsko stanovništvo i otjerali ga u progonstvo koje je trajalo sve do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Uz prisjećanje na te tragične događaje, i ove je godine odana počast ubijenima i poginulima.

Poseban pijetet danas se osjetio u Belom Manastiru - obilježena je 34. godišnjica prvih žrtava Domovinskog rata u Baranji. Članovi obitelji poginulih, zajedno s predstavnicima vlasti, prisjetili su se žrtve dvojice policajaca koji su za slobodu dali život, istaknuvši kako njihova hrabrost živi dokle god su i oni živi.