Osječko-baranjska
DRUŽENJE NA KVALITETAN I KORISTAN NAČIN: 1. Memorijalni turnir Ivan Ćališ-Đeri u čast prvog poginulog HOS-ovca Baranjca
Ivan Ćališ-Đeri prvi je poginuli pripadnik HOS-a iz Baranje. Njemu u čast, pokrenut je prvi Memorijalni sportski turnir za hrvatske branitelje u Baranji. Memorijalna kultura razvijena je, kažu iz Udruge dragovoljaca HOS-a „Baranja“, ali osim paljenja svijeća i polaganja vijenaca, važno je da se branitelji na kvalitetan i koristan način međusobno i podruže.
Baranjski i slavonski HOS-ovci, kao i simpatizeri te pripadnici drugih postrojbi, natjecanjem u sportskim disciplinama kao što su streljaštvo, pikado, bela i drugim igrama, održali su prvo sportsko natjecanje hrvatskih branitelja u Baranji. Memorijal je posvećen Ivanu Ćališu-Đeriju iz Čeminca, koji je bio prvi poginuli HOS-ovac Baranjac. Pamte ga kao čovjeka velikog srca, koji je volio sve ljude.
„Pokojni Đeri, on je bio sposoban, ja sam znala da se on zna čuvati, da pazi na sebe i druge. I onda kad mi je njegov kolega rekao da ga je šrapnel pogodio, taj dan na Osijek su pale tri granate, jedna je bila njegova. Znala sam da se od toga nije mogao sačuvati. Meni se svijet srušio. Netko kaže, zaboravit ćeš. Vjerujte mi, nikad se to zaboravit ne može", kaže sestra Ivana Ćališa - Đerija Anuša Rešetar.
Anuša ističe kako su i njen drugi brat, kao i muž invalidi Domovinskog rata. Obiteljska kuća im je srušena jer su u njoj, prisjeća se, ugostili predsjednika Franju Tuđmana. Vjeruje kako se današnja situacija nimalo ne bi svidjela pokojnom Đeriju.
„Bio bi razočaran jer se čovjek pita, pa zašto nismo i mi kao i svi drugi otišli, pa neka se netko drugi bori za sve to. Ali, kad nismo takvi ljudi, tako je to, i valjda je tako trebalo biti. Božja volja, i ne može se tu ništa", kaže Anuša Rešetar.
No zato se može makar s poštovanjem odnositi prema žrtvi hrvatskih branitelja, bez kojih danas ne bi bilo niti Sabora, Banskih dvora, a niti Vrhovnog suda. Iz udruge dragovoljaca HOS-a „Baranja“, kažu kako riječi novog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića da pozdrav Za dom spremni nije ni u jednoj situaciji prihvatljiv, jednostavno ne mogu i neće prihvatiti.
"Mi smo pod tim pozdravom krenuli u rat, pod tim pozdravom su naši prijatelji ginuli u ratu. Upravo te mrtve kosti ne dozvoljavaju i obvezuju nas da nastavimo tim putem. Nikada se pozdrava Za dom spremni nećemo odreći i uvijek ćemo ga s ponosom nositi", kaže predsjednik UDHOS "Baranja" Zlatko Jožef.
Riječi predsjednika vrhovnog suda prokomentirao je i heroj Domovinskog rata Ivica Jurčan, koji je s dvadeset i jednom godinom teško nastradao u proboju iz Bogdanovaca. Događaj je to poznatiji javnosti kao HOS-ova štafeta smrti u kojoj su civilima pred četnicima i jugovojskom svojim tijelima čistili put kroz minsko polje. Tko nije bio tada Za dom spreman, kaže Jurčan, taj ni nije za ovu državu. Za murale, među ostalim posvećene i Vukovaru koje je Tomaševićeva vlast u Zagrebu uklonila manje od mjesec dana uoči obljetnice pada grada, kaže kako nijedan nije trebao biti uklonjen.
"Zašto nekom smeta uopće Praljkov mural? Praljak je naš heroj, a koliko ima ratnih zločinaca s one strane gdje se stavljaju murali, pa Šešelj koji je pušten iz Haaga bolestan a sada ponovno osniva radikale i ide protiv Hrvatske, i nikome ništa. A, naši koji su bili generali, koji su bili branitelji pravi u ono vrijeme, smetaju. To mislim da nije bila slučajnost, nego ako prođe prođe. Međutim, to neće proći dokle god smo mi živi", kaže bogdanovački branitelj i stopostotni invalid Domovinskog rata Ivica Jurčan.
Ivan Ćališ-Đeri jedan je od 753 poginula HOS-ovca u Domovinskom ratu, a kroz postrojbe je prošlo oko tri tisuće branitelja. Oni koji to žele omalovažiti i negirati, čine to na svoju sramotu.