15°C Osječko-baranjska
ZLOČIN IZA ZIDOVA OSJEČKOG ZATVORA: 81 godina od stradanja 48 zatvorenika
Na današnji dan prije 81 godinu u osječkom zatvoru dogodilo se stradanje koje je odnijelo 48 ljudskih života. Tragičan je to događaj iz poslijeratne povijesti, čije se žrtve ni nakon više od osam desetljeća ne zaboravljaju. Njima u čast i ove je godine održana komemoracija, uz poruku da se takvi zločini nikada ne smiju ponoviti.
81 godina prošla je otkako je iza zidova tadašnjeg osječkog Vojnog zatvora život tragično izgubilo 48 osoba. Bili su to ljudi koje su zatočile komunističke vlasti, a koji su, svjedočeći svakodnevnim odvođenjima zatvorenika, strahovali da i njih čeka ista sudbina. U nadi za spasom, odlučili su pobjeći.
- Vadili su nekakve cigle, pokušali su pobjeći iz zatvora, već su neku rupu bili napravili, ali straža je to vidjela i onda je počela ubijenjem i onih koji su pokušali pobjeći i onih koji nius pokušali pobjeći. Tako da je napravljen pokolj nad 48 ljudi koji su zatočeni u tom logoru. Ljudi koji su bili zatočeni u tom logoru, oni su uglavnom bili iz prostora Slavonije i Srijema, kaže Pero Šola iz Zajednice žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije.
No njhova tragedija nije završila smrću.
- Oni su poslije stavljeni u kamione i odveženi su u šumu Brezak od Poganovaca. Tamo su pokopani. Grob je obiježen. Da li je točna lokacija, mi to ne znamo, ali u toj fazi istraživanja lugar je na nekakvom hrastu stavio križ i taj križ je bio do prije 15 godina. Prije 15 godina ta cijela šuma je srušena, ali onda je lugar napravio metalni križ koji se nalazi na njihovoj grobnici, dodaje Šola.
U sjećanje na sve njih i ove je godine u organizaciji Zajednice žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije, kod spomen ploče održana komemoracija.
- Zaista se mi trebamo sjećati, mi trebamo osuditi sve to i možda na kraju reći kako to sve nazvati. Mi ne govorimo protiv čega smo mi, nego za što smo mi. Tako da je ovo i ovo naše druženje, znači ovo komemoriranje, neka bude krik, neka bude govor da ti ljudi koji su ubijeni, da su nedužni, a oni koji su ih ubijali, da su oni krivci, ističe Šola.
No stradanje 48 zatvorenika nije jedina tragična priča vezana uz ovo mjesto. Šola je podsjetio i na sudbinu Josipa Astaloša, daljskog župnika koji je među prvima završio iza zidova osječkog zatvora.
- Partizani su ušli 14. u Osijek, on je zatvoren već 16. To je znači bilo dva dana, jer partizani su ušli u subotu, a njega su uhapsili u ponedjeljak. Njemu su govorili idi, ubit ćete sigurno. On je rekao zašto da bježim? Neću bježati, ostat ću ovdje.Mnogi svećenici koji su s njim bili ovdje, išli su, oni su na kraju ubijeni prema Bleiburgu. Na Bleiburgu su ubijeni koji su bili s njim ovdje u Osijeku, kaže Šola.
A Astaloševa presuda je, tvrdi Šola, bila aspsurdna.
- On je optužen da je on sam u Dalju razoružao 700 naoružanih vojnika Kraljevine Jugoslavije. Oni su imali topove, imali su mitraljeze i sve, a on nije imao ništa i on je njih razoružao.Možete smisliti kakva je to moć. Recimo zamislite da je takvih svećenika sad u Ukrajini - pa Rusi bi izgubili sa 20 svećenika i sa 3 biskupa. Tako da kad govorimo o njegovom krimenu, njegov sljedeći krimen je bio kad je blagoslivljao žita, da je blagoslivljao samo katolička žita, da nije pravoslavna. Tako da mi u dokumentima vidimo, kaže - pop Astaloš mora biti procesuiran, mora biti javno suđenje, mora se osramotiti i mora biti presuđena smrt, zaključuje Šola.
Iako je od ovih događaja prošlo više od osam desetljeća, njihove se posljedice i dalje osjećaju. Upravo zato važno je čuvati sjećanje na stradale i osuditi počinjene zločine, poručeno je s obilježavanja.
