28°C Osječko-baranjska
PONOVNO ZAJEDNO: Dečki sa Sjenjaka prije 30 godina nogoš i basket zamijenili oružjem i branili Osijek
I momci sa osječkog Sjenjaka dali su velik doprinos u Domovinskom ratu. Borili su se kod Vukovara i Laslova, a bili su i na prvoj liniji obrane Osijeka, na Tufeku okupljeni u 1. satniju 2. bataljuna 106. brigade. Od tada je prošlo 30 godina, a povodom okrugle obljetnice ponovno su se okupili.
Ponovno zajedno. Kreću priče, bude se uspomene, vade ratne fotografije. Tri desetljeća su prošla od osnutka 1. satnije 2. bataljuna 106. brigade na Sjenjaku, a pamtit ćemo ih među ostalim po čvrstoj obrani Osijeka.
"Bilo je dosta dragovoljaca koji su se odazvali na naše okupljanje. Oružja nismo imali nikakvoga. Položaje smo već krajem lipnja imali u Laslovu, Antunovcu i okolnim selima", priča Borislav Delija (1. satnija 2. bataljun 106. brigade).
Dečki sa Sjenaka za sebe kažu da su bili jedinstveni i kako su točno u svakom trenutku znali tko kome čuva leđa.
"Bilo je kao kad smo prije toga igrali nogoš ili basket. Svatko je znao svoje mjesto u ekipi i to je ono čega se najrađe sjećam. Znao sam ponekad reći da je možda čak jednostavnije bilo na prvoj crti nego ljudima koji su bili u gradu, npr. mojim roditeljima. Tamo smo bili pod naoružanjem i znali smo gdje je neprijatelj, a ovdje si samo čekao kad će pasti granata", priča Davor Brmež (1. satnija 2. bataljun 106. brigade).
"Bilo je gadno, radili smo svakako, dežurali smo po cijele noći, otpraćali jedne, dopraćali smo druge i tako su prolazili dani, pomagali smo u svemu što se trebalo", kaže Dejan Lazar (1. satnija 2. bataljun 106. brigade).
"Ja sam onda imao 19 godina, onda je to bilo nit brige, nit pameti. Mislim da bi sad to sve drukčije bilo, ali bitno da je živa glava ostala nakon svega toga", kaže Miodrag Grbavica (1. satnija 2. bataljun 106. brigade).
Među njima je i autor poznate pjesme „Čedo, majmune“ koja je obilježila ratne dane u gradu na Dravi.
"Nastala je na neki način spontano kao izraz bunta, gnjeva, nemoći, srdžbe prema nastaloj situaciji. Nije bio cilj vrijeđati, danas bi to bila uvreda, onda je to bio revolt na nastalu situaciju, na brutalnu agresiju kojoj smo bili izloženi", kaže Mario Pešo (1. satnija 2. bataljun 106. brigade).
U organizaciji okupljanja sudjelovala je Udruga 106. brigade koja djeluje 5 godina. Pokrenuli su braniteljsku ligu, organiziraju psihosocijalnu pomoć, radionice na temu mentalnog zdravlja.
"Izdajemo i knjigu koja će govoriti o obrani Osijeka, pripremili smo izložbu za Dan obrane grada 5.12 u Galeriji Waldinger", kaže Dubravko Pancić, dopredsjednik Udruge 106. brigade ZNG RH i ratni zapovjednik.
U planu je i dovršetak projekta Spomen park Rosinjača. I ubuduće će organizirati aktivnosti za svoje članove, ali i za ostale građane kako se njihova postignuća ne bi nikada zaboravila.
