MIMOHOD DJECE POGINULIH BRANITELJA: Hrvatska mora još više ustrajati u traženju nestalih osoba

Rame uz rame majke, očevi, braća, sestre i djeca poginulih branitelja i civila u tužnoj koloni. Stotine, pa i tisuće priča o gubitku, boli, ali i ponosu.

- Izgubila sam oca. Bila sam samo šest godina, sjećam ga se kao da je jučer bilo, prije 32 godina, a kao da je danas. Bolno, kaže Kristina Šanteković.

- Ja sam tada kada sam otišao iz Vukovara imao desetak godina, on je poginuo u rovu, njih petorica je bilo i stradao je od gelera, bombe koja je nedaleko eksplodirala, kaže Marko Marić.

U mimohodu pod nazivom „Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga“  sudjelovali su članovi obitelji poginulih branitelja iz cijele Hrvatske. Došli su kako bi se prisjetili svojih najmilijih, ali i dali potporu drugima koje je zadesila ista sudbina.

- Sudjelujemo već dugi niz godina, a naš je motiv je potpora članovima obitelji koji su izgubili svoje najmilije ovdje na Ovčari, i u Vukovaru, kaže predsjednik UDPNHBDR Splitsko-dalmatinske županije Željko Živalj.

- Mi smo ovdje autobusom od pedesetoro djece, većinom ustvari, oko četrdeset djece, Medicinska škola Bjelovar ide s nama, gledamo tako da radimo na očuvanju i spomen na naše očeve, s obzirom da imamo veliki broj nestalih za kojima se još traga, kaže predsjednica UDPNHBDR Bjelovarsko-bilogorske županije Alica Stančin.

I ove godine u koloni su sudjelovali i stanovnici sela Škabrnja koje je '91. dijelilo sličnu sudbinu kao i Vukovar.

- Dolazimo dati suosjećanje našim braniteljima, svi koji su dali žrtvu jer Škabrnj i Vukovar su se pobratimili i brat sestri dolazi u pohode, i suosjećamo svu bol i patnju onu koju su oni podnijeli za našu slobodu, da mi možemo slobodno doći i njima se pokloniti tu, kaže Mara Škara.

Ove godine po prvi puta koračali su i pripadnici Oružanih snaga RH, kao i kadeti Policijske akademije. Bili su tu i učenici vukovarskih osnovnih škola koji su i na ovaj način učili o istini o Domovinskom ratu.

Mimohod su već šesnaesti put za redom organizirali članovi Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Kažu kako je glavna poruka da se ne smije zaboraviti žrtva ubijenih, ali ni veliki broj nestalih osoba za kojima se još uvijek traga.

- Ja također tražim svog oca, znam, potvrđene su mi određene informacije da su ga zarobili Srbi iz Negoslavaca, njega i ostale Hrvate odveli u smjeru Ovčare, Negoslavaca i ubili, međutim evo 32 godine prošlo je, ne znamo gdje su posmrtni ostatci, tako da glavna poruka je svakako da Republika Hrvatska mora još više ustrajati u traženju nestalih osoba, ne smijemo dopustiti da prođe još ovoliko godina, a da imamo i dalje veliki broj nestalih osoba, kaže predsjednica UDPNHBDR Sandra Rapčak Škomrlj.

Republici Srbiji poručujemo da znamo da posjeduje informacije o nestalim osobama i da je krajnje vrijeme da ih dostave kako bismo mogli eventualno u budućnosti mogli graditi neke bolje odnose, jer bez riješene prošlosti to ne možemo, zaključila je.