TEŠKA ŽIVOTNA PRIČA: Hrvatski branitelj Nedeljko Bundić živi ispod svake razine siromaštva

U kući na glavnoj cesti u Bilju, na broju 76a, gledajući je izvana, čovjek bi pomislio, a i poželio kako nitko ne živi.

Pogotovo ne hrvatski branitelj, dragovoljac, kojemu su se vlaga i smrad uvukli u svaki dio ove, samo uvjetno rečeno kuće, pa čak i njegovu spomenicu, potpisanu od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana za obranu domovine. Nedeljko Bundić, rat je proveo u osječkoj 106. kojoj se priključio s 21 godinu, a nakon rata radio je gotovo 20 godina, nakon čega zbog bolesti završava na Zavodu za zapošljavanje. Sada živi od 1200 kuna zajamčene naknade za nezaposlene branitelje. Nedjelja je sveti dan, dan za odmor i uživanje, i obiteljski ručak kojeg će u njegovom slučaju pojesti on i njegov vjerni pas Medo.

- Ono što imate skuhate, to skuhate subotu i nedjelju. Radnim danima se dobiva iz Crvenog križa porcija, čevrt kruha. Većinom vrijeme provodim ovdje, tu je vlaga, bez struje, bez dimnjaka, kaže hrvatski branitelj Nedeljko Bundić.

Struje nema od veljače.

- Nedaj Bože da dođe jača zima, ili snijeg. Onda se ne može ni spavati. Morate hodat po sobi, kao zombi. Još se to nekako izdrži dok je čovjek mentalno normalan, ali je pitanje dokle će i to trajati, kaže Bundić.

Sam i uz pomoć prijatelja branitelja obratio se različitim institucijama.

- Očekujem od institucija kojima sam se obranio, obratio, da malo požure s tim. Zima će doći, nema se drva, struje. Nema se vode maltene. Malo neka ubrzaju svoj rad. Institucije rade presporo. To je za ne izdržati više, kaže Bundić.

Pomoć dobije od dobrih ljudi, uglavnom branitelja, koji, iako ni sami ne žive u luksuzu, još osjećaju ono zajedništvo uz pomoć kojega su i obranili Hrvatsku.

Zadnja konkretna pomoć bio je pregled kod ortopeda dr. Saše Rapana.

- Rješeno mu je u principu bilo pitanje toplica u Lipiku, međutim toplice mu nisu vrijedile bez ciljanog liječenja. Trebalo je otići i vidjeti što mu je, i što se u toplicama treba raditi. Doktor Rapan treba dati svoju preporuku kao specijalist ortoped, jer čovjek ne boluje samo od jedne bolesti. Ovo što vam je do sada ispričao, samo je mali dio toga. I nažalost, nije jedini u Baranji takav, kaže hrvatski branitelj Dražen Vinković.

Lokalne i područne vlasti, a onda i država ovakvim bi ljudima trebale brže pomoći, kao što pomažu primjerice romskoj nacionalnoj manjini kojoj su recimo u Dardi izgrađene nove kuće.

- Ja sam kontaktirao ministarstvo, javili su mu se za vaučere, kontaktirao sam Centar za socijalnu skrb u Belom Manastiru, što nam je omogućio zamjenik gradonačelnika Goran Hes. Oni su spremni na suradnju, čak mislim da su nešto i pokrenuli, da mu se dostavlja hrana preko Crvenog križa. Dobiva pomoć od našeg prijatelja iz Ivankova, on mu je osigurao plinsku bocu i rešo da si barem ima nešto negdje podgrijati, kaže Vinković.

Dogovoren je i sastanak sa načelnikom Općine Bilje, a Vinković se nada kako će uspjeti dogovoriti makar privremeni smještaj u jednom od općinskih objekata u kojemu trenutačno nitko ne živi.

Reći će ovi dobri ljudi i kako Nedeljku ne treba novac, ne žele uplate ni na kakav žiro račun, već mole sve one koji si to mogu priuštiti da posjete Nedeljka, i donesu mu nešto iz trgovine, ili drva za ogrjev. Jer, kao što i on sam kaže, uskoro će zima koju će ovako Nedeljko i njegov Medo teško preživjeti.