12°C Osječko-baranjska
31 GODINA OD PADA ORLOVNJAKA: Krznarić: Za zločine na farmi Orlovnjak 1991. po zapovjednoj odgovornost treba suditi Jovu Rebraču
Obilježena je 31 godina od pada Orlovnjaka nedaleko Antunovca. Farmu Orlovnjak od lipnja 1991. pa sve do neprijateljskog osvajanja branio je svega 21 hrvatski branitelj čime je i Osijek pošteđen jačeg topničkog djelovanja. Neprijateljski napad počeo je topničkom paljbom od ranog jutra, a oko 13 sati farma je pala. Još uvijek traže se četvorica nestalih branitelja. Upozoravamo gledatelje da su neki od snimaka koje ćete vidjeti uznemirujući.
Farma Orlovnjak, danas, kao i prije tri desetljeća važan ekonomski stup antunovačkog kraja. No, prije 31 godinu bila je i bojište kao i crta obrane ne samo Antunovca već i prilaza Osijeku.
6. listopada oko osam sati ujutro srpski teroristi, prisjeća se jedan od zapovjednika obrane Stjepan Šerić počeli su s topničkom paljbom iz pravca Tenje. Oko 13 sati bitke su završile.
- Neprijatelj je uz snage koje su napadale, Oklopno-mehanizirana bojna 12. mehanizirane brigade, Teritorijalna obrana Tenja, Arkanove postrojbe i Mehanizirana satnija uz potporu topničku koju sam naveo, neprijatelj je ovladao crtom dubine kilometar i širine četiri kilometra. Po tom se vidi koliko su se branitelji hrabro branili, koliko su dobro bili organizirani. Snaga neprijatelja je bila veća. To je bio prvi križ na našem križnom putu obrane Antunovca, kaže predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac Stjepan Šerić.
Petomjesečna obrana Orlovnjaka kupila je vrijeme najvećem jugočetničkom cilju - Osijeku.
- Spasili i 1500 muznih krava da neprijatelju ne bi bili ratni plijen, zadržali smo neprijateljske snage da se ne približe Osijeku. Jer, domet minobacača 120mm je 6 kilometara, domet haubica 122 mm je 12 kilometara. Da su se približili bliže, uspjeli bi granatirati sam centar grada, ovako su uspjeli djelovati samo po rubnim dijelovima grada, kaže Šerić.
A najveće čudo u svemu je da su obranu pred svom silom tehnike i ljudstva koju je neprijatelj imao, držala samo dva pješačka voda, od ukupno 21 branitelja. U obrani Antunovca bio je i današnji župan Ivan Anušić, koji je ponovno istaknuo pitanje nestalih.
- Dok se te stvari ne riješe, vječito će se postavljati pitanje, vječito će se ta tema vraćati nazad, i u jednom trenutku ta tema će prevagnuti sve ovo što se događa, gušenje istine, i ponovno ćemo imati isti problem. Moja poruka srpskoj zajednici i njihovoj politici je da to moraju reći, jer inače politika koja je pred nama neće biti dobra ni za nas ni za njih. To je jednostavno prirodni zakon. Ovo pitanje nestalih se mora riješiti, kaže župan osječko-baranjski Ivan Anušić.
Jer vremena je sve manje za one kojima je najviše potrebno doznati te podatke. Nedavno preminuli Ilija Lovrić, dugogodišnji predsjednik udruge nestalih branitelja do smrti je bezuspješno tražio svoga sina.
- Koji je u vrijeme nestanka na današnji datum imao jedva 18 godina. On je jedna od četiri osobe koje još tražimo s područja općine Antunovac, kaže predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Marija Dujić.
A, za ratni zločin nad zarobljenim hrvatskim braniteljima, ali i civilima koji su kao radnici stanovali na farmi, po zapovjednoj odgovornosti, smatra Marko Krznarić, istraživač i predsjednik udruge Hrvatski domobran Osijek, trebao bi kazneno odgovarati Jovan Rebrača, zapovjednik Teritorijalne obrane i predsjednik tadašnje okupirane općine Tenja. Rebrača je vidljiv na snimkama televizije Novi Sad u kojima se četnici hvale pobijenim hrvatskim braniteljima i civilima.
- To snimke pokazuju, a na institucijama je da dokažu to. Mene zanima, je li ikada itko spomenuo Rebraču i njegova djela na području tadašnje općine Tenja? A žrtava ima, kako 6.10., tako i 11 žrtava koje su našli kod Bobote u smeću a pokopali smo ih ljetos. I za njih je bio odgovoran, jer je on bio predsjednik općine, kaže predsjednik udruge Hrvatski domobran Osijek Marko Krznarić.
Na snimci su vidljiva zvjerstva koja su počinili pobunjeni Srbi pod vodstvom Rebrače.
- I ovaj iza kamere kaže, evo to je taj Mato, našao sam ga, sakrio se iza peći. Njemu je mozak prosut, to je bio pucanj iz blizine. Drugi ljudi koji leže, to su civili. Vojnici su bili na položajima, to je drugo. Recimo Milan Gajčić, on je bio pod kaučom, siromah, mislio je spasit će se. Pokojni Stjepan Bartolović i Emil Dujmović, oni su na pragovima svojih stanova ubijeni, kaže Krznarić.
Protiv Rebrače se 1993. vodio kazneni postupak za genocid, no iz javnosti objavljenih podataka nejasno je je li aboliran, obzirom da se protiv njega u odsustvu ponovno vodio postupak i 2008. godine, ali podataka javno objavljenih o završetku postupka nema. Kako njegovo ime nije moguće naći na Interpolovoj niti listi tjeralica MUP-a, o ovome smo upit poslali Državnom odvjetništvu i Županijskom sudu u Osijeku.
Jovo Rebrača, po zadnjim informacijama nalazi se u Engleskoj, no, po tromosti hrvatskog pravosuđa kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina, vjerojatno bi bilo svejedno i da se nalazi u čekaonici sudnice.
