STV Live
Subota, 22. lipanj 2024.
32°C
"Izaberi posao koji voliš, i nećeš morati raditi ni dana u životu" -Konfucije

Osječko-baranjska

ZNANSTVENA TRIBINA U OSIJEKU: Logoraši još čekaju odluku beogradskog suda, spremni se uputiti i u Strasbourg

Svega tri i pol tisuće zatočenika srpskih koncentracijskih logora koji imaju taj status ostalo je među živima tri desetljeća nakon teških tortura kojih se i danas sjećaju. Njih pedesetak tužilo je Srbiju, i sada čekaju odluku Beograda o tome jesu li njihovi sudovi nadležni za te predmete. Hrvatsko društvo logoraša organiziralo je u Osijeku znanstvenu tribinu o ratnim zarobljenicima, na kojoj je govorio i glavni pregovarač za razmjene 1991. godine, brigadni general Stjepan Adanić.

Logoraši još čekaju odluku beogradskog suda, spremni se uputiti i u Strasbourg
Logoraši još čekaju odluku beogradskog suda, spremni se uputiti i u Strasbourg

30-ak tisuća Hrvata prošlo je zarobljeništvo u srpskim koncentracijskim logorima u vrijeme Domovinskog rata, a koji su se nalazili osim u Srbiji i na okupiranom dijelu Hrvatske, i u BiH i Crnoj Gori. Nešto manje od osam tisuća ljudi službeno je dobilo status, a danas je živih logoraša srpskih logora oko tri i pol tisuće, kaže predsjednik osječko-baranjskog društva logoraša Damir Buljević, ujedno i organizator znanstvene tribine o ratnim zarobljenicima.

Naše tužbe su u Beogradu, čekamo rješenje. Zašto je to sada nama bitno? Zato što moramo znati prihvaća li Srbija nadležnost. 50-ak je tužbi, i čekamo odgovor. Optimisti smo, ali ne preveliki. Naš idući korak je Strasbourg, kaže Damir Buljević, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora OBŽ.

1991. godine, Hrvatska je uložila napore kako bi što prije spasila barem dio zarobljenika. Ratne razmjene u godini kada je Hrvatska bila nepriznata, bilo je, sjeća se brigadni general Adanić, koji je od predsjednika Tuđmana imenovan za glavnog pregovarača, vrlo teško raditi. O tome je pisao u svojoj knjizi.

Mi smo njih pritisnuli preko Međunarodnog Crvenog križa i promatrača. Dakle, oni su jedva jedvice pristali na razmjene, a kada su pristali, rekli su nam da to moramo napraviti na njihovom teritoriju. A, to je značilo da naši pregovarači moraju otići tamo kamo nijedan pregovarač ne želi otići, na suprotnu stranu i biti taoc. To su bili ti nemogući uvjeti koje su oni postavljali. Spašavali smo ljude iz logora Manjača, Begejci, Stajićevo, Beograd, Knin, Stara Gradiška, Kamensko kod Karlovca, kaže brigadni general u rezervi, glavni pregovarač 1991. za razmjenu zarobljenika Stjepan Adanić.

Ukupno je tako spašeno dvije i pol tisuće ljudi, o čemu se danas malo govori, kaže general Adanić. Knjigu je napisao kako bi postala temelj za buduća znanstvena istraživanja. Očuvanju istine pomažu i ovakve znanstvene tribine.

Pogotovo ovih dana koji su vrlo emotivni. Da se i mladim generacijama prenese istina o Domovinskom ratu i strahotama koje su ljudi za slobodu proživjeli, kaže zamjenik župana osječko-baranjskog Mato Lukić.

Prvenstveno tu mislimo na onih 8700 ljudi koji su nakon pada Vukovara odvedeni u srpske koncentracijske logore, i onu razmjenu zarobljenika koja se dogodila 14. kolovoza 1992. godine, kaže predsjednik Gradskog vijeća Grada Osijeka Tihomir Florijančić.

Na tužbi logoraši zajedno s državom rade tri godine, a poručuju kako bi prihvaćanje tih tužbi od strane Beograda, značilo i prihvaćanje odgovornosti Srbije za zločine nad zarobljenicima i sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku.