Prošlo je već punih 30 godina, ali sjećanja na bitku kod Nemetina, u kojoj su ovi ljudi, tog 5. prosinca 1991. godine, zaustavili pokušaj ulaska agresorske vojske u Osijek, i dalje su živa.
"Kako da ne, i to s radošću, jer poslije takve bitke, u 4 sata poslijepodne kada smo shvatili da smo obranili crtu, spriječili ulazak neprijatelja u grad, kada smo saznali da svuda oko nas da su položaji pali, da je neprijatelj osvojio Antunovac, Tenju, ušao u Rosinjaču i pobio tamo mlade dečke. Osjećali smo se ponosno, isto kao i sada", kaže tadašnji zapovjednik obrane Nemetina Zlatko Boras.
Položaje su držali branitelji 1. bojne 106. brigade, a nasupret sebe imali su višestruko brojnijeg i tehnički nadmočnijeg neprijatelja s tenkovima i oklopnim vozilima, koji su svim silama željeli ući u Osijek, nakon pada Vukovara. Sve je započelo jakom topničkom pripremom ujutro u 7:30.
"Nakon te topničke pripreme krenuli su s 12 oklopnjaka na širini od 2 i pol kilometra i tu su doživjeli poraz. Uništili smo dva oklopna vozila, zarobili smo jedno borbeno oklopno vozilo, trocjevnu bovu, koju smo kasnije koristili u ostalim ratnim operacijama", kaže Boras.
"Evo baš ovdje su probali proći četnici, to se zove položaj Vikendice, i na dijelu kod Saponije. Nisu uspjeli, zaustavljeni su, dva oklopna vozila odmah, i naše pješačke snage su se hrabro držale cijeli dan. Oni su probali još i prugom proći, oklopnim vozilom, na naš položaj Čita, i tamo su zaustavljeni. Uglavnom svi koji su bili ovdje taj dan su heroji, a najveći su oni naši heroji poginuli", kaže branitelj Miroslav Jularić.
Šest je branitelja u nemetinskoj bici dalo svoje živote za slobodu Osijeka i Hrvatske, a 12 ih je ranjeno. Zaslužili su trajno sjećanje i počast.