31 GODINA OD ZAUZIMANJA SELA I NEKAŽNJENOG ZLOČINA: Obljetnica nekažnjenog zločina u Ernestinovu. Župan Anušić: "Još nema uvjeta za oprost ni zaborav"

Obljetnica nekažnjenog zločina u Ernestinovu

Ernestinovčani iz godine u godinu okupljaju se i s pijetetom se prisjećaju strave i užasa koji su njihovi prijatelji, rodbina, susjedi, poznanici, sumještani prošli nakon pada sela u ruke neprijatelja. Neprijatelja koji je zube polomio u Vukovaru, pa je i iživljavanje nad civilima, posebno starcima bilo posebno agresivno. Zaboraviti se ne može nikako, a u ovom trenutku ni oprostiti, stava je župan Ivan Anušić.

- Nema razloga opraštati ikome iz više razloga. Nitko od njih nije tražio oprost. Drugo, nitko nije iskazao žaljenje za ono što su činili nad hrvatskim civilima, ženama, djecom, starcima, vojnicima. I treće, još uvijek nemamo riješeno pitanje 1821 nestalog. Ljudi koji žive ovdje, a neki i u Srbiji, točno znaju gdje su posmrtni ostaci. Na kraju, tu su i ratni zločinci koji hodaju slobodno, a činili su odvratne zločine od silovanja i mučenja. Kad to riješimo, onda možemo sjesti za stol i razgovarati i o oprostu, pomirenju i daljnjem suživotu, kaže župan osječko-baranjski Ivan Anušić.

Upravo je pitanje nestalih, a manje kažnjavanje zločinaca, ono što sada najviše boli one koji svoje mrtve još uvijek traže. Vremena nema beskonačno, čega je svjesna i Marija Jambreković, koja 31 godinu traga za sinom Damirom.

- Svašta sam čula, ali do danas nisam posmrtne ostatke našla. Znam da nije živ,  nažalost. To je teško. 31 godinu ne znati gdje ti je dijete. Molim kao majka, svi koji nešto znaju, neka si olakšaju svoju, a i moju dušu, i neka mi kažu gdje su kosti djeteta mi. 19 godina je imao. Teško je. Studeni je. Baš je tako nazvano, kaže majka nestalog Damira Jambrekovića Marija Jambreković.

Dan kasnije, 21. studenog, pripadnici legendarne Bojne Frankopan pokušali su probiti se u Ernestinovo.

- Bile su prejake snage. Zaustavljeni smo bili na bobotskom kanalu. Bilo je teško, ali, tu smo mi njima pokazali da dalje neće. Što su uzeli do tada, uzeli su. Više nisu. Čitavo vrijeme provedeno na osječkom ratištu, napravili smo dobar posao. A, prije svega digli smo moral domaćim ljudima, kaže predsjednik Udruge Bojna Frankopan Bruno Zorica - Zulu.

Inače, Zulu smatra kako se danas stranim dragovoljcima ne pridaje dovoljno važnosti u Hrvatskoj.

- Još uvijek ljudi kod nas, koji ne znaju strane dragovoljce, prozivaju ih da su oni psi rata. Ja mogu reći da su oni postali sinovi Hrvatske. Ne po dobivenoj krvi, već po prolivenoj, kaže Zorica.

Ernestinovo je danas, kao i prije rata, umjetnički nastrojeno mjesto. Kiparska kolonija naveliko je poznata. Dio umjetničkog blaga još je u Srbiji, a u Ernestinovu niti ne vjeruju kako će ikada biti vraćeno. Domovinski rat za njih je svetinja, kao i branitelji.

- To je ono na čemu smo iznimno zahvalni, na slobodi i duhu slobode koji su nam branitelji podarili. Upravo stoga, moramo se svi više truditi kako bismo u zajedništvu i slozi obnavljali naše selo, kako bismo našim mladima ostavili svjetliju budućnost. Isto tako trebamo ih učiti o istinskim vrijednostima Domovinskog rata, kaže načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić.

A, razvoj općine dobrim dijelom, kao i cijelog istoka Hrvatske ovisi o Europskim fondovima.

- Gdje se vidi da su upravo mjesta koja su pretrpjela najveću štetu u Domovinskom ratu najaktivnija i najagilnija u realiziranju projekata putem fondova Europske unije, kaže ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak.

Pa je tako istaknuto kako je na području Osječko-baranjske županije takvih projekata ugovoreno u vrijednosti osam milijardi kuna.