ODRŽAN PROGRAM SJEĆANJA: Obljetnica pada Borovog naselja i dalje u znaku pitanja nestalih

Obljetnica pada Borovog naselja i dalje u znaku pitanja nestalih

Zgrada nekadašnjeg Borovo Commerca, nekada mjesto snažnog industrijskog razvoja, a za Vukovarce 1991. simbolika ista kao i kod bolnice. Jedno je ovo od rijetkih mjesta u koje nije unesen novi život, i koje stoji poput podsjetnika na ono što su ranjeni branitelji i civili prošli nakon konačnog sloma otpora. Marko, tada policajac, odavde je odveden u Srbiju. Posebno pamti prvo vrijeme u Stajićevu.

- Prvih nekoliko dana je bio očaj, dok nije došao Crveni križ. To je bilo izvođenja. Kamerla Ivica tamo je pretučen do smrti, dva metra od mene. Tot, ne sjećam se kako se zove, on je sinu od batina na rukama umro. Onda su došli doktori, tako sam čuo da su rekli, srce, kaže Marko Prgomet, vukovarski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora.

Iživljavali su se, kaže Marko i na invalidima, a mnogi su optuženi za ratne zločine, dizanje pobune i druge stvari, koje su neki nažalost pod mučenjem i priznali.

- Poslije iz Mitrovice, već su istražni postupak radili, završio sam u Beogradu na sudu. Kasnije sam vidio da nas istražuju za ratni zločin. Preselili su nas opet u Mitrovicu, nastavili s istražnim postupkom, i onda sam u Beogradu na Vojnom sudu. Kasnije sam 14.8. ipak razmijenjen u onoj razmjeni svi za sve, kaže Prgomet.

19. studenoga iz Borova naselja nestalo je 115 branitelja i civila dok je ubijena 51 osoba. 200-injak teških ranjenika ovdje je potražilo spas nakon što se do vukovarske bolnice više nije moglo. U logoru je završio i današnji predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara. On se s grupom ljudi borio i 19. studenog, jer informaciju o tome što se događalo dan ranije nisu imali.

- Postavili su ultimatum, na tenkovima i transporterima su imali razglas. Preko toga su nam govorili da se moramo predat, jer će u suprotnom zapaliti i "obučaru", a tamo je bilo oko tisuću i pol ljudi. I onda imaš problem, jedan kaže, meni je tamo brat, nekome je tamo sestra. Ljudi su htjeli provesti zadnje trenutke s obiteljima. Na kraju je došao taj kraj. Ljudi su odvedeni u logoru, velik dio je protjeran. Niti je tko odgovarao, a država je sve to zaboravila kao da se to nije događalo, kaže Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara.

Ovdje je započela agonija branitelja i civila prije nego što su im krvnici oduzeli živote, istaknula je u svom govoru predsjednica udruge Vukovarske majke Manda Patko.

- Ovdje je započela i agonija mnogih od nas koji i dan danas tražimo pravo na istinu i grob za naše najmilije. 1991. ovdje nije bilo ustaša, ali je bilo četnika. To je činjenica. Bila je JNA, bile su pomiješane zvijezda petokraka i kokarda na kacigama i šubarama. Bili su hrvatski branitelji, civili, branitelji, djeca, koji su 19. studenog ubijeni samo zato što nisu imali ni zvijezdu ni kokardu, kaže predsjednica udruge Vukovarske majke Manda Patko.

Kolona, u kojoj se našao velik broj branitelja, građana, obitelji i svih koji su došli odati počast, iz Borovo Commerca krenula je Trpinjskom cestom prema crkvi Gospe Fatimske. Ministar branitelja komentirao je napore države u pronalasku nestalih.

- Ministarstvo hrvatskih branitelja čini zaista svoj maksimum. U suradnji sa savezom udruga, obiteljima. To je najvažnije, da imamo to partnerstvo. Imamo institucionalni okvir gdje smo definirali nadležnosti, gdje svako tijelo čini sve, i vide se rezultati. Nažalost, nikada nije dovoljno. Još uvijek sudbina 1821 nestale osobe je preveliki broj, kaže ministar branitelja Republike Hrvatske Tomo Medved.

Po dolasku u Crkvu Gospe Fatimske služena je sveta misa.