STV Live
Četvrtak, 28. ožujak 2024.
19°C
"Izaberi posao koji voliš, i nećeš morati raditi ni dana u životu" -Konfucije

Vukovarsko-srijemska

BEZNAĐE I NEVJERICA: Sjećanje na 68 mještana Sotina ubijenih i nestalih u Domovinskom ratu

Između 14. i 20. listopada 1991. godine srpske vojne i paravojne postrojbe nakon okupacije Sotina, kraj Vukovara, veći su broj hrvatskih mještana nasilno odvele iz svojih domova. To malo mjesto izgubilo je 68 mještana – sudbina njih 17 i nakon 30 godina još nije rasvijetljena. Nada da će ih pronaći blijedi, a rane su i dalje svježe.

Sjećanje na 68 mještana Sotina ubijenih i nestalih u Domovinskom ratu
Sjećanje na 68 mještana Sotina ubijenih i nestalih u Domovinskom ratu

Mjesto Sotin je 1991. godine brojalo nešto više od 1300 stanovnika. Živjelo se mirno i dobro, bez obzira na nacionalnost. No, rat i zločini počinjeni u njemu nad 68 branitelja i civila unijeli su nemir, nepovjerenje, tugu i bol, koja i tri desetljeća kasnije ne jenjava. Najteže je onima koji i dalje traže svoje najmilije.

„Tražim sina Đuru, koji je nestao '91. Teško mi je, bolno mi je jer i dalje ne znam niti gdje je niti što je. Tražila sam okolo, pričala i pitala osobe koje su radile s njim, no, nitko nije želio išta reći. Neki su i umrli, a moju su tugu odnijeli na duši. A molim se Bogu da ga pronađem, ali imam 82 godine. Teško da ću ga ikada naći", tužno priča Agneza Erdelji.

„Izgubila sam 5 članova svoje najuže obitelji. Sina, brata, oca i dva bratića. Još uvijek tražim oca. Nažalost, 30 godina iščekivanja, traženja, ali nema nikakve nade", kaže Biserka Ljubić.

Osim beznađa jak je i osjećaj nevjerice. Nevjerica jer su zločine činile osobe iz samoga Sotina, mještani koji su do 1991. godine bili susjedi, radne kolege, prijatelji. Matija Kušić radila je kao frizerka te je sve do rata redovito šišala osobu koja je, kaže, 19. studenog 1991. godine ubila njezinoga muža.

Gdje ga je ubio, tamo ga je i ostavio. Je li ga je netko pokupio ili ne, jesu li ga zvijeri raznijele, to ne znamo. Već 30 godina niti jednu kost nemamo. Nemamo gdje upaliti jednu svijeću“, kaže Matija Kušić.

Ubojica Marina Kušića i drugih mještana Sotina osuđena je na izdržavanje zatvorske kazne zbog ratnog zločina. No, kako smatraju mještani, pravda nije zadovoljena.

„Znate kada će biti pravde? Kada ja možda budem našla kost i imala gdje upaliti svijeću. Ja, moja djeca i unučad. A ovako... Znamo da ga vratiti ne možemo, da njega više nema. To je 30 godina. Da se dijete rodilo već bi bilo čovjek i odrastao te imao svoju obitelj. A ne 30 godina tražiš kost jednu kako bi ju sahranio i kako bi imao gdje upaliti svijeću“, kaže Matija.

 Surova stvarnost je da mnoge obitelji nikada neće pronaći svoje najmilije te je upravo zbog toga važno sjećanja na žrtve zločina počinjenih '91.

Ono pozitivno što mogu izvući iz današnjeg dana jest ovaj, ipak, veliki broj sudionika ove komemoracije. Nakon 30 godina to nešto znači jer ipak ti ljudi žive u nama. Da se prisjećamo tih teških dana stvaranja Hrvatske države, slobodne i neovisne Hrvatske države", rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

No, ono što se trebamo svakodnevno zapitati jest, jesmo li dostojni žrtve svih ubijenih i nestalih osoba te što možemo učiniti kako bismo bili dostojni, zaključio je Penava.