Hrvatska
ODANA IM JE POČAST: Sjećanje na branitelje Paulin Dvora i okolnih mjesta i 35 godina poslije
Prošlo je 35 godina od ratnih događanja na području Ernestinova, Paulin Dvora i okolnih mjesta, gdje su se tijekom Domovinskog rata vodile teške borbe. U obranu ovog dijela Slavonije uključili su se pripadnici brojnih hrvatskih postrojbi, od kojih su mnogi izgubili živote. U spomen na njihovu žrtvu, kod Crpne stanice Dvor odana im je počast.
Crpna stanica Dvor, na prostoru između Ernestinova i Paulin Dvora. Područje je ovo koje je tijekom Domovinskog rata imalo važnu stratešku ulogu. Nakon okupacije Ernestinova, snage JNA i pobunjenih Srba nastojale su nastaviti prodor prema okolnim mjestima pa je tako ovaj prostor postao važna obrambena točka.
- Ja sam bio na položaju, baš tamo na kraju sela pa smo izviđali, ova strana, Petrova Slatina. Dokle smo uspjeli izviđati, dok nas nisu pogodili u toj kući, tu vam je prošlo preko mosta i oko mosta, koliko smo mi uspjeli izbrojati 18 što tenkova, što transportera, i normalno i pješadinci za njima, kaže Srećko Grbavac, predsjednik UHDDR Općine Ernestinovo.
- Jedan od glavnih pravaca četničkih je bio preko Ernestinova, doći do Paulin Dvora, dalje preko Vladislavaca, povezat se s Beketincima, Čepinskim Martincima i dalje put srpskih sela da bi se zatvorilo i došlo do tog cilja gdje su htjeli doći na granice o kojima su vječno sanjali, rekao je tadašnji zapovjednik 2. bojne 130. brigade HV Željko Kožul.
Zbog važnosti ovog pravca i potrebe da se zaustavi daljnje napredovanje neprijatelja, u obranu su se uključile i brojne postrojbe iz drugih dijelova Hrvatske.
- To su uglavnom pripadnici 101. brigade kao nositelja, ojačani s dijelovima 100. brigade. Imamo tu i dvojicu pripadnika HOS-a koji su na ovom ratištu stradali. Bilo je momaka iz Miholjca, iz Valpova, sa svih strana. Osim toga ovdje su djelovale i postrojbe na obrani Vladislavaca i daljnjeg cilja prodora četničkih snaga i momci iz 117. koprivničko-križevačke, dečki iz 107. Bilo je strahovito puno postrojbi ovdje koje su pomogle, ističe Kožul.
- Ta pomoć značila je sigurno dosta da se malo uspori taj njihov napad, da se uspijemo izvući iz sela. Iako nismo ostavljali ni jednog, ni poginulog, ni ranjenog, sve smo vukli sa sobom, a isto ostalo je između 40 i 50 stanovnika koji su bili u zarobljeništvu, dodaje Grbavac.
Brojni su u obrani ovog područja dali i najveću moguću žrtvu. Upravo njima u čast 35 godina poslije kod spomen-obilježja zapaljene su svijeće.
- Imamo tu i poginulih branitelja albanske nacionalnosti, znači za ove prostore su dali život sve nacije i sve narodnosti koje žive u Hrvatskoj. I zato sam jako tužan, a vjerujem i ovi dečki, što je ovako slab odaziv na ove dane sjećanja na te ljude i dok smo mi živi, ja vjerujem da jednako razmišljamo, da ćemo vječno dolaziti dok budemo mogli dolaziti pa makar i na štakama, zaključuje Kožul.
Jer cilj im je, kažu, sjećanje na one kojih više nema sačuvati od zaborava, a istinu o Domovinskom ratu prenositi na mlađe generacije kako se takva stradanja nikada ne bi ponovila.
8°C