UPOZNAJMO HRVATSKE KNJIŽEVNIKE: Anto Gardaš

Upoznajmo hrvatske književnike

Od 1947. godine, kad se s roditeljima doselio u Velimirovac kod Našica. Živio je u Slavoniji, a od 1974. u Osijeku. Osnovnu školu završio u Velimirovcu, gimnaziju 1958. u Našicama, a diplomirao 1968. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je potom u Đurđenovcu, Koprivnici... Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Prvu pjesmu "Pod kestenom" objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Otada surađuje u mnogim književnim listovima, časopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je poeziju i prozu za djecu i odrasle: pjesme, haiku-pjesme, romane, novele, pripovijetke, bajke, igrokaze, radioigre za djecu, kazališne predstave. Prvu pjesmu za djecu objavio je 1968. u osječkim novinama "Mala štampa".

Uz Jagodu Truhelku i Stjepana Tomaša Gardaš je najznačajniji osječki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najčitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlađima i čitateljima tinejdžerskog uzrasta. Objavio je četrdesetak knjiga, uglavnom za mlađe čitatelje: romane, bajke, priče, pjesme i igrokaze. Također, objavio je pet samostalnih zbirki haiku-poezije.

Uz antologijska djela u žanru dječje književnosti, zavidne književne rezultate postigao je i u drugim žanrovima. Ističu se njegova zbirka kratkih proza "Postelja gospođe Jelene" (1988), te haiku-radovi nagrađeni u Japanu. Preveden je na brojne jezike i nagrađivan prestižnim književnim nagradama (npr. "Grigor Vitez" za roman "Ljubičasti planet" 1981. i "Josip i Ivan Kozarac").

Roman Duh u močvari (1989.) i Priče iz Kopačkog rita tematski su vezane za Kopački rit u Baranji.

Njemu u čast se zove književna nagrada za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež objavljena na hrvatskom književnom jeziku, nagrada Anto Gardaš.

Duh u močvari

Duh u močvari poznato je djelo Ante Gardaša. Riječ je o dječjem romanu napisanom 1989. godine, ispunjenom intrigom, pustolovinom i dječjom snalažljivošću, baš kao i opisima prekrasne zimske idile u predjelima Kopačkog rita. U središtu radnje su brat i sestra, Miron i Melita, već poznati junaci Gardaševih romana, te njihov zajednički prijatelj Eukaliptus (Liptus). Nakon što se Liptus poslije djetinjstva provedenog u gradu preseli u rezervat prirode, prvi put pozove na zimovanje najbolje prijatelje, Mirona i Melitu. Još iste noći po dolasku, dok mirno spavaju u toploj sobi, iz dubokog sna ih probude uznemirujuća dozivanja mještana koji s bakljama nestaju u mraku na kraju ulice. Na pristaništu za čamce, nađen je dječak Halasz, poznat po neustrašivosti i spretnosti, gdje promrzao i blijed od šoka bunca o bijelom duhu.Dok mladi mještani ne žele vjerovati u to, stari se sjete davno zaboravljene utvare koja sije strah u mračnim i maglovitim močvarama, pa se povuku bojeći se za sebe, a Halasz završi u bolnici gdje mu liječnici ne mogu pomoći. Miron, Liptus i Melita, prepušteni sebi, uzimaju stvar u svoje ruke i u nizu prizora, strave i akcije, poput najboljih detektiva, otkriju tajnu duha, spase prijatelja i postanu junaci dana. Scenarij je rađen prema istoimenoj knjizi omiljenog dječjeg pisca Ante Gardaša uz čije su junake Mirona, Melite i ostalih odrastali mnogi naraštaji. Stoga je "Duh u močvari" i uvršten u lektiru četvrog razreda osnovne škole. Djelo je to koje osim uzbudljive dječje priče educira i služi kao primjer. Film "Duh u močvari" postigao je veliku gledanost u hrvatskim kinima i jedan je od najgledanijih hrvatskih igranih filmova.

Filip, dječak bez imena

Filip, dječak bez imena je dječji roman, no i ne tipičan u tome području. Naime, u ovom djelu nisu prisutne određene avanture, ne postoje družine koje se međusobno nadmeću jedna drugoj i nema konstantne akcije koje vode radnju prema nekom vrhuncu. U djelu nisu prisutne nedaće i loši likovi, sve je naprotiv, dobro i ‘pozitivno’. Iako su se dogodile poneke spletke među dječacima, one bivaju vođene prema sretnom završetku, s pomirenjem i naučenom lekcijom. Anto Gardaš posvetio je ovu knjigu djeci koja nemaju roditelje, onima koji ih imaju, onima koji ih imaju i nemaju. Ova knjiga je istinita, a poticaj za priču autor je našao u stvarnosti. Ovaj je dječji roman napisan veoma zanimljivo i pristupačno djeci koja će ga s lakoćom čitati, vođena konstantnim pitanjem “što će se sljedeće dogoditi”. Jezik je također jednostavan, kao i stil koji je skromno slikovit i uranja u priču. Ono što opisuje i najviše gradi taj stil je autorov humor. Nije to humor koji izaziva gromki smijeh, prije je to duhovitost koja se provlači cijelom pričom i čini je vedrijom, a većinom je izražena u nadimcima likova i njihovim maštovitim činovima.

Ovo je sentimentalna i vrlo dirljiva priča o dječaku Filipu i njegovim prijateljima iz Doma za djecu i mladež. Tamo je doveden nakon bolničkog liječenja i teških povreda kao dvogodišnji dječak, bez imena, prezimena i bez roditelja. Priča je to iz života i kao svaka takva ima svoju lijepu i onu manje lijepu stranu. No, ova nudi sretan završetak i nadu u bolju i vedriju budućnost.

Ljubičasti planet

Ljubičasti planet možemo svrstati u kategoriju znanstveno fantastičnih romana, a tema je suradnja stanovnika Zemlje sa stanovnicima drugog planeta. Radnja se vrti oko toga da Ljubičastom planetu koji se zove Sanon prijeti roboti da će ga uništiti. Naime, roboti s tom drugog zviježđa bili su biti stvoreni s ciljem da šire mir i ljubav u svemiru, ali sada su se pokvarili i čine sve suprotno od onog za što su bili stvoreni. Stanovnici Ljubičastog planeta – Sanoniti traže pomoć od profesora Leopolda koji živi u selu Treskavcu pa ga odvode sa sinom Mironom na svoj planet. Tamo će sa sanonskim znanstvenicima raditi na spašavanju Ljubičastog planeta kojeg će u konačnici i uspjeti spasiti. Na kraju će profesor Leopold dovesti u goste stanovnike s tom dalekog planeta u svoj Treskavac.

Glavna poruka romana je da među stanovništvom zemlje i svemira mora postojati međusobna suradnja, mir, zajedništvo i ljubav jer tako će nestati rata i svi će se zbližiti u jednoj zajednici gdje će vladati mir i sloga. Autor je protivnik da se bilo koji problem rješava nasiljem, odnosno ratom. Opisao je Sanonce kao narod koji ne poznaje laž, nasilje i rat, oni nikoga ne mrze pa čak niti svoje protivnike. To možemo vidjeti kada zapovjednik svemirskog broda, odnosno Savjetnik ili Onaj kome se zvijezde raduju, objašnjava Mironu kako niti jedan Sanonac ne poznaje riječi mržnje, one su za njih tolika nepoznanica da im ne znače ništa kada se izgovore, kao da se radi o stranim riječima.

Sanoniti osjećaje izražavaju smijehom, a na njihovom planetu vlada neprestano veselje, smijeh i igre. Oni iz toga razloga nemaju obične ministre kao mi, već se njihovi ministri bave igrama, smijehom, svježim zrakom, duginim bojama i ptičjim cvrkutanjem. Česti su i opisi Ljubičastog planeta koji se bitno razlikuje od Zemlje. Sve je drukčijih dimenzija, šareno i veselo, a postoje tamo i mnoge životinje koje su prvo nalik nekim zemaljskim, ali puno veće i drukčijih, šarenih boja.

Roman je napet i uzbudljiv jer prevladavaju dijalozi i radnja se odvija brzo. Pisan je jednostavnim jezikom i u njemu prevladava puno humora.

Izum profesora Leopolda

Izum profesora Leopolda fantastičan je roman našeg slavnog pisca za djecu i mlade. Roman je fantastičan jer sadrži motive koje teško možemo zamisliti u stvarnom svijetu. One roman čine čudesnim i čudnovatim, što dodatno utječe na njegovu zanimljivost. Ovaj dječji roman je fantastičan i po drugom značenju te riječi, onom koji ga opisuje kao izvanrednog.

Priča ovog romana dokazuje da uz malo mašte može nastati nešto jednostavno divno, a radoznalost da otkrijemo sva čudesa koja nas mame u životu, može učiniti da neke stvari popravimo, ali i pokvarimo. Upravo to dogodilo se junacima ovog romana. Profesor Leopold omogućio je djeci da se njegovim izumom vrate u prošlost i upoznaju život bez struje, bez industrije, bez svega onoga što mi danas smatramo osnovnim potrebama za život. Ogromna snalažljivost i hrabrost pomogla je ovim našim malim junacima da se suoče sa svim nedaćama i čudnim situacijama u kojima su se našli. Naučili su nas da treba biti snalažljiv, hrabar i pametan te znati upotrijebiti stečeno znanje koje je ovaj put pomoglo dječacima da izvuku živu glavu. Sreća da su bili dobri u školi i sjećali se povijesti, a time i ishoda bitke u čijem su se središtu našli upravo zbog svoje radoznalosti i brzopletosti.

Od početka njihove avanture, pa sve do majčinog zagrljaja koji ih je vjerno čekao na kraju, nisu izgubili poštenje, hrabrost, snalažljivost. U svakoj situaciji u kojoj su se našli mislili su jedni na druge i nisu dopustili da se razdvoje. Požrtvovnost i hrabrost koju je pokazao Bakreni Petar kod spašavanja Mirona iz zagrljaja hladne rijeke, teško bi pokazao netko od odraslih osoba. To je bila tipično dječji brza odluka, ovoga puta sa sretnim ishodom.

Ovim hrabrim dječacima, na prvom mjestu bila je briga o maloj sestrici. Nisu dozvolili da ni u jednom trenu ostane nezaštićena. Vjerno i odano su brinuli o njoj tijekom cijele avanture, a Melita je na isti način uzvraćala braći ljubav i brinula o njima kako je mogla i znala.

Iako je profesor Leopold priznat i cijenjen kao svjetski znanstvenik, fizičar, astronom, u praktičnim stvarima ipak ne pokazuje mnogo razuma. Ponekad je u svojim postupcima čak i smiješan. Usred svoje smušenosti i obaveza, ne zaboravlja što znači biti otac. Ostavlja sve radi svoje djece i pomaže im na domišljat i simpatičan način kako da se izvuku iz nevolja u koje su upali. Tu je kod njega prevladalo ono malo praktičnosti koja je zamijenila smušenost.

Čitajući knjigu, s ovim likovima vrlo lako odlutamo u vremenskom stroju, negdje daleko u prošlost. Bez većih problema možemo se saživjeti s ljudima kojima je glavni cilj preživjeti, a pritom ne izgubiti obitelj i dom. Roman je pun uzbudljivih i napetih situacija neobičnih obrata. Kad se situacija čini mirnom, dogodi se nešto iznenadno, što nas tjera da čitamo dalje. Interesantno je pratiti radnju i tijek nekog zbivanja kada je raspon događaja iznenadan, buran i interesantan. Nikada nema dosade, ni monotonije koja uspavljuje. Cijeli sadržaj jedna je bitka kojoj se ne zna ishod do samog kraja. Napetost i iščekivanje raspleta odlika su svakog dobrog avanturističkog štiva.

Miron u škripcu

Roman Ante Gardaša Miron u škripcu intrigantna je i zanimljiva priča o skupini dječaka koji kreću u avanturu. Pomažu nepoznatom dječaku Ivanu pronaći njegovu nestalu sestru. Ona je uvučena u probleme s drogom i maloljetnom delinkvencijom.

Radnja se odvija u Osijeku i Zagrebu u sadašnjem vremenu. Autor se koristi postupcima kriminalističkog romana, pa nas vodi kroz više istovremenih radnji, prateći glavne protagoniste i ne dopuštajući napetosti da u i jednom trenutku popusti. Miron i njegovi prijatelji Tajanstveni Ivan, Dingo i Trostruki Joja počinju zajednički istraživati gdje je Matilda, sestra malog Ivana. Pritom se sukobljavaju s opasnom bandom starijeg dečka Skorbuta.

Svojim smislom za uočavanje detalja, pronicljivošću i britkošću, dječaci povežu sve konce ove naizgled zamršene priče, te pomognu odanom dječaku Ivan da na kraju nađe svoju sestru.

Ispostavi se da ona prenosi drogu iz Osijeka u Zagreb radeći za Skorbuta, ali je tamo uhvati policija, pa počne s njom surađivati. Njen brat ostaje u Osijeku u neizvjesnosti, pod stalnim zastrašivanjem Skorbutove družine. Međutim, Miron i njegovi prijatelji odlučni su u tome da mu pomognu i zaštite ga. Tako se upletu u niz opasnih situacija kojima je kulminacija njihova otmica i pismo ucjene Mironovu ocu Leopoldu. Miron je mudro šifrirao pismo, pa ih otac s policijom pronalazi, iako su prije toga sami uspješno savladali svoje otmičare.

Priča je ovo i o turobnoj svakodnevici djece koja nemaju roditeljsku skrb ili žive u domovima punim nasilja. Njihovi životni putevi mogu skrenuti u neželjene pravce, a da sami nisu krivi za to. Matilda i njen brat Ivan živjeli su s majkom koja ih je bezrazložno tukla da bi ih na kraju napustila, a teta koja se poslije toga brinula o njima, poginula je u prometnoj nesreći. Tako završavaju u prihvatilištu u Splitu preko ljeta. Matilda ima negativnu ocjenu iz matematike i propušta popravni ispit, te ima problema s konzumacijom droge. Njen brat joj ipak ostaje odan, ali i ona njemu jer su svjesni da imaju samo jedno drugo.

Miron ga susreće jedno jutro dok je on čekao sestru na klupi i odlučio mu pomoći. Ipak se u životu nađu plemeniti i hrabri pojedinci, te svojim djelovanjem promjene nečiju sudbinu, baš kao u ovom romanu.