UPOZNAJMO HRVATSKE KNJIŽEVNIKE: Pavao Pavličić

Upoznajmo hrvatske književnike

U književnosti se javio 1972. zbirkom fantastičnih priča Lađa od vode. U svojem znanstvenom radu bavi se problematikom starije hrvatske književnosti, posebice manirizma i baroka, pitanjima književne genologije te teorijom stiha. Za svoj životni rad dobio je brojna priznanja i nagrade, među kojima možemo izdvojiti nagradu Antuna Branka Šimića za zbirku pripovijesti “Vilinski vatrogasci” 1974. godine, zatim nagrada Miroslava Krleže za roman “Nevidljivo pismo” 1994. godine, nagrada Mato Lovrak za dječji roman “Mjesto u srcu” 1997. godine i nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2015.  Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je preko šezdeset knjiga za djecu i odrasle, ističe se zasigurno kao jedan od najpoznatijih pisaca kriminalističkih romana u Hrvatskoj. Od tih djela poznati su "Stroj za maglu", "Plava ruža", "Umjetni orao".  Pojedini Pavličićevi romani su prikazani i na filmskom platnu. Pored toga, sam je napisao filmske i televizijske scenarije. Preveo je brojna djela s talijanskoga jezika. Pisao je memoare, feljtone, eseje i znanstvene knjige. Napisao je mnoga djela koja su povezana s njegovim rodnim gradom Vukovarom. Tamo je prikazao i brojne slike grada kako je izgledao za vrijeme njegovog školovanja, odrastanja i Domovinskog rata. Prikazao ih je u djelima "Vukovarske razglednice", "Dunav", "Vodič po Vukovaru", "Šapudl". Od ostalih djela poznata su: "Sretan kraj", Rupa na nebu", "Slobodni pad", "Večernji akt", "Zaborav", “Dobri duh Zagreba”, "Pokora". Od romana za djecu možemo izdvojiti romane "Zeleni tigar", "Trojica u Trnju", "Petlja", "Mjesto u srcu", "Lopovska uspavanka".

 “Lađa od vode” prva je objavljena knjiga Pavla Pavličića  (1972. godine).  Dvadeset priča, uključenih u Lađu, uredio  je tada Veselko Tenžera. Priče su nastajale krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća, u trenutku kad je autor napustio rodni Vukovar i došao na studij u Zagreb. U svih se dvadeset priča Pavao Pavličić bavi odnosom prema jeziku i književnosti, (ne)mogućnostima komunikacije, različitim znakovima i znakovnim sustavima, a kroz sve se proteže odnos zbiljskog i nezbiljskog te rastezanje granica između jednog i drugog. Priče su smještene u prostor grada na Dunavu, te se smatra da je s njima postavio temelje hrvatske fantastike.

“Koraljna vrata” su kriminalistički roman u kojem se radnja odvija 1989. godine na Lastovu. Tema romana je razmišljanje o vrijednosti književnih djela, o granici savršenstva, o granici zdravlja i bolesti, dobra i zla, briga za bolesne, ljubav i strah. U ovome se djelu uspostavlja veza između starije i suvremene hrvatske književnosti, te se isprepliće fantastika i zbilja. Radnja ovog romana događa se početkom 1989. godine, na otoku Lastovu na kojemu filolog, Krsto Brodnjak; došavši ondje na poziv mjesnog svećenika i prijatelja, don Špire; pronalazi dva izgubljena Gundulićeva pjevanja. Riječ je o 14. i 15. pjevanju iz Osmana, koja pronalazi u jednoj staroj škrinji. Radnja se zakomplicira kada Krsto otkrije da, kada razmrvi papir tih pjevanja, dobiva ljekovit prah.

Roman “Trojica u Trnju” je dječji kriminalističko-pustolovni roman koji donosi priču o trojici hrabrih i pustolovnih dječaka iz zagrebačkoga naselja Dugave - Hrvoju, Tutu i Braci;  koji su spletom okolnosti upleteni u pljačku banke, a pustolovina započinje Hrvojevim misterioznim nestankom. Tut i Braco kreću u potragu za Hrvojem te pronalaze lukavo osmišljene tragove koje im ostavlja glavni junak romana. Značajnu ulogu u otkrivanju rješenja zagonetke imaju i sporedni likovi,  među kojima je posebno važan lik djevojčice Bibe, Hrvojeve prijateljice iz Trnja. Zahvaljujući njoj, policija je uspjela uhvatiti zločince i spasiti zatočene dječake iz ruku pljačkaša.

“Plava ruža”, roman koji je prvi puta objavljen 1977. godine, donosi nam priču o slučaju ubojstva dvadesetdvogodišnje žene, Ružice Treščec, koju su zadavili i bacili u jarak. Inspektor Štrekar koji je zadužen za slučaj, pronalazi u torbici žrtve papirić sa telefonskim brojem svoga znanca, odvjetnika Filipa Gašparca. Osobno zainteresiran za slučaj ubojstva nepoznate žene, Gašparac se pridružuje Štrekaru u istrazi. Situacija se zakuhtava nakon što Gašparac prima tajanstvenu omotnicu bez podataka o pošiljatelju, u kojoj se nalazi Ružicina fotografija sa aerodroma. “Plavu ružu” kritičari proglašavaju jednim od najuspjelijih Pavličićevih krimića.

“Pohvala starosti” je knjiga vedrih i humorističnih eseja o trećoj dobi. Podijeljenja je na četiri dijela, a to su Fiziologija, Psihologija, Sociologija i Filozofija.  Svaki dio sadrži desetak ogleda o mukama i radostima staračke dobi.  Kako je i sam autor u toj životnoj dobi, tako   je knjiga još uvjerljivija, ali i duhovitija. Pavličić filozofski i humoristično određuje kada starost nastaje, ističe razne trenutke koji bi trebali predstavljati početak starosti te sve zaokružuje dosjetkom: “Starost počinje onoga časa kad se čovjek stane pitati kad počinje starost”.