UPOZNAJMO HRVATSKE KNJIŽEVNIKE: Damir Karakaš

Upoznajmo hrvatske književnike

Od 2001. do 2007. živio u Francuskoj gdje je bio ulični svirač, bavio se performansom i izlagao konceptualne radove, što je opisao u romanu Kako sam ušao u Europu (2004). Njegova prozna djela među rijetkima su u suvremenoj hrvatskoj književnosti koja tematiziraju Liku i upotrebljavaju lički govor, a obilježavaju ih autobiografsko iskustvo te tematski sraz ruralnoga podrijetla i dolaska u gradsku sredinu (Zagreb, Pariz), što u ranijem opusu, kojemu pripadaju i romani Sjajno mjesto za nesreću (2009), o životu emigranata u Parizu, te Blue Moon (2014), o pripadniku zagrebačke supkulture u osvit rata, pronalazi prikladan odraz u stilskoj ogoljenosti, novinski šturom i skoro scenaristički preciznom izrazu, često s crnohumornim i naturalističkim elementima.

Zbirka priča "Kino Lika" jedna je od onih knjiga koje idu do kraja. Nekima se neće svidjeti Karakaševa radikalnost i njegovo stalno vibriranje na oštrici između jako žalosnog i jako smiješnog. KINO LIKA, baš kao i istoimeno zagrebačko kino, nije nikakav glamur. Ova knjiga je svojevrsni spoj seoskog undergrounda i hard-core komedije. Ako želite saznati kako je bilo živjeti i odrastati u Lici i to kroz prilično osebujne likove priča koje se nalaze u knjizi, svakako požurite po svoj primjerak.

Karakašev roman "Blue Moon" prati jednog fanatičnog rockabillyja, propalog zagrebačkog studenta iz provincije na koncu osamdesetih. Mladića koji se jako brine o svojoj kokotici ipak će stići i druge brige, odjeci njegove egzistencijalne izgubljenosti, u doba pred rat čiji se dolazak čuje na ulici i u obiteljskim razgovorima. Sudar mladalačke supkulture i traumatičnog obiteljskog naslijeđa u to doba naročito odjekuje. Gradski milje, kao azil junakove supkulturne slobode, s vremenom biva koloniziran "obaveznim" općim diskursima, a roman, atmosferski spajajući intimno i društveno, postaje svojevrsna, uvjerljiva i autentična, slika predratne tjeskobe. Blue Moon uvjerljiv je i literarno slojevit oproštaj s jednom mladošću i jednim vremenom u kojem se puno toga sudaralo, iz kojeg je bilo teško zamisliti budućnost.

"Sjećanje šume" Damira Karakaša kratki je roman poetskog tempa, knjiga o jednom neobičnom odrastanju pod sjenom misterija koji se krije u samom tijelu. Knjiga u kojoj se natječu strah i volja, dodiruje trauma, humor i poezija. Knjiga s ruba šume, posve karakaševska, uvrnuta u svojoj logici, točna i tečna, pomaknuta i razumljiva, knjiga koja može u svijet. Mala velika knjiga (R. Perišić) U ovom romanu Lika je opet glavni lik, a odražava se kroz ljude i običaje.

Romanom "Proslava" Damir Karakaš vraća se među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi te nas vodi na napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji. U širokom vremenskom luku romana, kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena. Roman je dobitnik Nagrade Tportala za najbolji roman 2019. godine!

Književnost je za Damira Karakaša oduvijek bila jezik, ne puko opisivanje događaja. "Okretište" je remek-djelo autora poznatog po sažetom izrazu, bez viškova, i po jeziku u kojem je – u biranim stilskim rješenjima – koncentrirana duboka misao književnosti. Mnogi, čak ni u kulturnim krugovima, ne znaju da je Damir Karakaš prije nekoliko godina bio fizički napadnut, nakon čega je završio u bolnici, doslovno se boreći za život. Taj je nemili događaj, a bilo je vruće ljeto, tada prošao bez pompe: naime, zvali su ga mediji da priča o tom događaju, no on nije htio da ga razvlače po novinama. Bio je to težak period za njega i njegovu obitelj. Okretište je roman koji se izravno bavi ili bolje reći bori s traumom protagonista koji prolazi kroz ovo iskustvo. Riječ je dakle o autofikcionalnom djelu, Karakaševu dosad najintimnijem tekstu. Iako u romanu nema ni spektakla ni crne kronike, ovaj roman ostavlja bez daha; ogoljen do srži, Okretište je bolno dirljiva posveta životu, preživljavanju. Za Karakaša je ovo bilo daleko najteže pisanje dosad, fizički ga je, kako kaže, boljelo svako slovo koje je udario. U snove mu, svjedoči ovaj roman, i danas dolaze preci, djedovi, pradjedovi, sve redom osvetnici, bivši vojnici, legionari, donose svoje oružje, traže da bude oko za oko, zub za zub, traže da riješi ova nepravda jer ni za što nije kriv i nikome nije ništa napravio. Da izravna račune jer da mora odlučiti hoće li biti čovjek pa da mu konobar donosi u birtiji piće na stol ili da bude žaba pa da mu ga ostavlja na podu. Najnoviji roman Karakaša nešto je što jednostavno ne želite preskočiti, posebno ako ste od prije upoznati s književnikovim opusom.