UPOZNAJMO HRVATSKE KNJIŽEVNIKE: Zoran Žmirić

Upoznajmo hrvatske književnike

Rodio se, školovao, živi i radi u Rijeci. Kao novinar piše i objavljuje za Monitor.hr (1996. - 1998.), PCPlay (1997. - 1999.), Corner.hr (1998. - 1999.), Info Express (1999. - 2000.), Hacker (1999. - 2002.), Globalnet.hr / Gamenet.hr (1999. - 2001.), Republika (2001.), Gamer.hr (2000. - 2008.), Popcorn.hr (2003. – 2009.), Novi list (2003. -), VipOnline (2005. - 2007.), RiRock.com (od 2005.), MojaRijeka.hr (2010. – 2017.). Bio je urednik na portalima Popcorn.hr (2003. – 2009.), Vip Fun&Games (2004. - 2006.), Gamer.hr (2001. - 2009.) i MojaRijeka.hr (2010.) Pokretač i urednik prvog hrvatskog portala za računalne igre Gamer.hr i prvog hrvatskog filmskog portala Popcorn.hr. Kao pisac autor je osam knjiga. Kazalište sjena (Adamić, 2002.), Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man (Meandar, 2005.), Blockbuster (VBZ, 2009.), Riječke rock himne (2011.), Snoputnik (HDP, 2014.), Zapisano metkom (Studio TiM, 2015.) i Putovanje desnom hemisferom (Hena com, 2017.), Pacijent iz sobe 19 (HenaCom, 2018.). S romanom Blockbuster finalist je VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis 2008., te finalist T-portalove književne nagrade roman@tportal 2010. za najbolji roman. Blockbuster je 2010. po izboru Hrvatskog književnog društva proglašen knjigom godine. Kao basist član je sastava Laufer od 1987. do 1989., u periodu kad nastaje veliki hit grupe „Budi moja voda”. Od 1998. do 2000. član je grupe Grad s kojom snima i objavljuje album Planet majmuna 1999. S grupom radi i na materijalu za idući album Nebo, no prije izlaska albuma napušta sastav. Od 2008. do 2011. član je kultne grupe Grč gdje se na pojedinim pjesmama potpisuje kao autor tekstova i glazbe. Iz hobija se bavi fotografijom.

Pacijent iz sobe 19 je bolna i inspirativna priča, bez sretnog kraja, svojevrsno upozorenje, kritika i krik, upućen svima nama, da ne pušimo tuđe fore, floskule i nagovaranja. Da mislimo. Svojom glavom. Dok je još uopće imamo. Gradski dečko koji je dan ranije u riječkom klubu Palach ispijao pivo i mahao DJ-u da pusti Sisters of Mercy, na svoj devetnaesti rođendan poslan je u rat. Dvadeset pet godina kasnije doveli su ga pred psihijatra kojemu će objasniti zašto je sebi učinio nešto nezamislivo. Vanja Kovačević, pacijent iz sobe 19, monolog pred psihijatrom započinje svojim devetnaestim rođendanom, danom kad je na dar dobio pušku u ruke, a onda progovara o mnogim ključnim točkama svog djetinjstva, odrastanja, ratovanja, očinstva, preživljavanja i ubijanja. U kontrastu između zastrašujućih ispovijedi Vanje vojnika i nježnih sjećanja Vanje iz vremena prije rata cijeli je svemir oduzetih mogućnosti, cijeli vremeplov potencijalnog života koji se više nikad ne može dogoditi. Ta fantomska bol oduzete mladosti u literarnoj interpretaciji Zorana Žmirića mogla bi se upisati među najpotresnije stranice suvremene hrvatske književnosti.

Jedina veza između prijašnjeg života Vanje Kovačevića, života koji se mogao dogoditi i onoga kojeg upravo živi jest njegov omiljeni bend – Sisters of Mercy – čije mu pjesme služe i kao anestezija i kao dokaz da u njemu još negdje živi onaj mladić kojemu su na devetnaesti rođendan tutnuli pušku u ruke i poslali ga u rat. Kraj monologa pred psihijatrom – koji možda baš i nije psihijatar nego jedina moguća adresa Vanjine ispovijedi – opet iznova dokazuje da je Zoran Žmirić majstor neočekivanih završnih romanesknih obrata i istančane psihološke karakterizacije, pogotovo kad su u pitanju ratne priče koje u njegovoj interpretaciji uvijek zadiru duboko u istinu koju nije uvijek lako podnijeti, baveći se nuspojavama kolektivnog i onim neizrecivim što dobra književnost ipak zna nepogrešivo formulirati.

Snoputnik putopisni je roman koji put kroz prostor poistovjećuje s idejom o cikličnosti vremena. Mladić na umoru odlučuje se na posljednju avanturu u životu, kupuje avionsku kartu i odlazi u Indiju kako bi pronašao bivšu djevojku. Tu počinje pustolovina u kojoj susreće zanimljive ljude, sluša o njihovim sudbinama, uči o indijskoj kulturi i mitologiji, istovremeno primjenjujući novo stečena znanja na situaciju u kojoj se nalazi. Roman koji podastire pitanja vezana uz dosege racionalnog, nadnaravnog, religijskog miješajući ih s idejama duhovne, snovite, ezoterijske komponente potrage za transcendentnim.

Kaleidoskop nije knjiga koja se samo čita. Ona se i promatra, istražuje, osluškuje, te svakim našim čitanjem nanovo ispisuje između redaka - tamo gdje smo se prepoznali, zamislili i osjetili da je prozni kaleidoskop namješten na našu “frekvenciju“, bez obzira jesmo li čuli glas emocija ili “samo“ zdravog razuma. Piše o ljudima koje ne zna i koji nisu njegovi, pripovijeda o slučajnim susretima s onima čije živote tek naslućuje iz neke geste, rečenice, odjeće, posture. Ono što tematizira zbiva se ponekad u ne duže od tridesetak sekundi, dok pored nepoznata čovjeka stoji na pješačkom prijelazu, za crvenog ili žutog svjetla, možda za čekanja gradskog autobusa na stanici, susreta na kakvom parkiralištu.

Putovanje desnom hemisferom je roman o hrabrom putovanju hemisferom ljudskih težnji i čežnji, koja čitatelja navodi na pustolovno i beskompromisno promišljanje vlastitih dubina i ograničenja, a zahvaljujući uvjerljivosti Žmirićevog rukopisa, slikovitosti i zaigranoj vještini pripovijedanja, te nježnoj ironiji i duhovitosti kojom propituje univerzalne teme bezvremenskih mudrosti koje ni jedna civilizacija i ni jedno vrijeme nisu izostavili, činit će nam se da smo i sami tamo, u geografskim i metafizičkim pejzažima kroz koje nas vodi njegov junak. S junakom Zorana Žmirića putovat ćemo prugama, karavanama, brodovima; ploviti i hodati pustinjama, morima, otocima, tundrom, planinama i šumama; zateći se u egzotičnim okruženjima i u mističnim situacijama s osobenjacima, mudracima i umrlima koji i dalje žive, i pritom u manuskriptima i zapisima drevnih civilizacija, ali i u ljudima i u prirodi, otkrivati odgovore na pitanja o slobodi, odanosti, vječnosti, bogatstvu, prolaznosti, istini – ali i o sebi samima. Do samog kraja romana vjerovat ćemo da je putovanje okvir slobode, a onda neočekivano shvatiti da sloboda nema puno veze s mogućnošću čovjeka da stavi glavu u torbu i put pod noge. Sloboda je drugdje – a gdje, otkrit ćemo na zadnjem odredištu ovog začudnog putovanja.

Blockbuster antiratni je roman s nedefiniranim vremenom i mjestom radnje. Nositelji priče su pripadnici manje postrojbe izviđača s jedne od zaraćenih strana koji vrijeme između dvije akcije prikraćuju razgovorima o omiljenim filmovima. Blockbuster je knjiga godine (2009./2010.) po izboru Hrvatskog književnog društva i po mnogim recenzentima najbolje antiratno prozno djelo napisano na Balkanu. Preveden je na engleski, talijanski, poljski, ukrajinski jezik.  Autorova ovjera rata okrutno je točna u svojoj priči, žestoka u tempu, a ideološki posve politički nekorektna. Žmirićevi junaci nose brutalnost i žestinu u kostima, nisu zadani nego ih oblikuju okolnosti i prokazuju sve pa i posve nevine ideje o ratovima koje ljudi vode uime obrane domovine. Antiratni roman o ratu, o mladićima koji su ravno iz kvartovske videoteke dospjeli u minsko polje bojišta, u borbu za goli život i zdrav razum, dirnuo je u besmisao rata i time stekao tisuće poklonika među čitateljima. Ni deset godina nakon što je napisan, ovaj roman ne prestaje biti književni hit. Uz novi Žmirićev roman Pacijent iz sobe 19, koji čitatelje jednako osvaja antiratnom porukom, stiže nam i izmijenjeno i dopunjeno izdanje Blocbustera, kojem se autor nakon desetogodišnje vremenske distance vratio da bi ga priredio i za nove čitatelje, i za one koji će mu se jednom vratiti.