Surađivao je u TV projektima. Bio je koscenarist TV serije Novo doba, te sastavljač pitanja za TV kvizove. Zajedno s Ivicom Ivaniševićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom pokreće kulturni časopis Torpedo, klicu iz koje je kasnije izrastao FAK. Za roman Osmi povjerenik (kasnije adaptiran u istoimeni film) dobio je mnogobrojne književne nagrade. Živi i radi u Splitu i otac je dvoje djece.
Osmi povjerenik
Prvi roman Renata Baretića Osmi povjerenik odvodi nas na najudaljeniji naseljeni hrvatski otok Trećić. Na Trećiću, sličnom Cicelyju iz Života na sjeveru, zajednica sjajno funkcionira bez ikakvih organa vlasti. Zato se tu, po kazni, pojavljuje već osmi Vladin povjerenik sa samo jednim zadatkom: organizirati izbore i uspostaviti legalnu lokalnu vlast. Ali, na Trećiću je sve drukčije… Prvo, tu ljudi misle drugo, a govore trećićanski… I, na otoku na kojem uglavnom žive starci, umjesto političkog trilera počinje drama u kojoj se pojavljuju jedan Bosanac, dvije Aboriginke, porno glumica…
Prvi Baretićev roman - i siguran hitac na vrhove top lista i u klasike književne nam povijesti - virtuozno je ispisan na čak pet jezičnih razina, od kojih barem četiri - gotovo poliglotski - razumijemo, a u učenju one pete - uživamo. No još je impresivnije od Baretićeva vladanja jezikom jest njegovo vladanje emocijama, jer radost i tuga su u ovom romanu nerazdvojni kao sol i more. Ako je peti ortak bio i ostao misterij i mučnina domaće politike, osmi povjerenik je njegov sunčan antipod: demistifikacija politike samospoznaje. Osmi povjerenik ima samo jednu manu: Trećić je utopija.
Dan uoči lokalnih izbora u Zagrebu, mladi kandidat Siniša Mesnjak uhvaćen je u nemilom skandalu – droga, alkohol, prostitucija – nakon kojeg je morao po kratkom postupku biti udaljen od pogleda javnosti. Izbori su bili debakl i premijer, ujedno i šef Mesnjakove stranke, odluči poslati ga po službenoj dužnosti na udaljeni otok dok se skandal ne zaboravi jer ipak na njega računa kao mladu nadu hrvatske politike.
Nevjerojatno zabavan, humorističan prvijenac Renata Baretića doslovce će vam natjerati suze na oči. Većinom od smijeha. Kompleksni i vrlo dobro okarakterizirani likovi, pomalo iskarikirani, ali izrazito simpatični, uvući će vas u svoj mali otočki svijet i poželjet ćete da Trećić i njegov jednostavni životni sustav zaista postoji. Priča koja je započela političkim skandalom, odmiče na drugi kraj spektra od politike i ulazi u pore društvenog života koji je toliko neuređen da je savršen i u samu suštinu čovjeka koji izoliran od svega na što smo navikli uviđa što je ono bitno u životu. Transformacija koju Siniša Mesnjak prolazi kroz priču nevjerojatna je i zapravo je ona sama najvažnija nit cijele knjige. No, i likovi koji ga prate kroz priču toliko prirastu srcu da je zaista teško rastati se od njih kako knjiga prilazi kraju.
Pričaj mi o njoj
Premda potpuno drukčiji od peterostruko ovjenčanog Osmog povjerenika, i ovaj nam roman predstavlja Renata Baretića kao majstora jezika - posebice dijalekata - dijaloga i lapidarnog, diskretnog pripovijedanja priče u kojoj će mnogi čitatelj dobiti priliku za prepoznavanje i zamišljanje svoje tajne, "totalno drukčije od drugih".
Samo jedan nesmotreni (ali i neizbježni!) korak na sudskom hodniku bit će dovoljan da odvjetnika Tomu, supruga nestale ratne heroine, i novinarku Anitu uvuče u vrtlog zabranjene privlačnosti, u ljubljenja i gubljenja; u ljubavni trokut udvoje. Svoj život u skrivanju, u vrijeme redukcija struje i zračnih uzbuna u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj ratnih devedesetih, kao da nam pripovijedaju sami junaci, razgovarajući između poljubaca i prepirki, užitaka i užasa.
Odvjetnik Toma, muž nestale ratne heroine, i novinarka Anita započinju strasnu i čudesnu vezu. Susreli su se u sudskom hodniku i od tada kreće njihova uzbudljiva avantura. Oni se ljube i svađaju naizmjenično, a iz njihovih prepirki i razgovora saznajemo kakve su bile devedesete godine u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj.
Pričaj mi o njoj je roman o jednoj ljubavnoj povijesti dok je u pozadini rat i njegovi užasi.
Hotel Grand
Potresna je priča o odrastanju desetogodišnjeg dječaka u javnoj kući koju drže njegovi roditelji u nekom dalmatinskom gradu. Kroz bordel defiliraju istočnoevropske prostitutke, oficiri UNPROFOR-a, mafijaši i političari, i dječak – uz pomoć tjelohranitelja i školskog prijatelja – prvi put dolazi u dodir sa seksom i počinje da se bavi odnosima među spolovima, pritom otkrivajući i surovu društvenu realnost u Hrvatskoj koja se ogleda u sprezi kriminala i politike. Autor briljantnim jezikom na granici satire donosi mnogobrojne neobične likove koji predstavljaju sliku hrvatskog društva devedesetih godina.
Hotel Grand je dijelom potresan roman o odrastanju i obitelji, dijelom ljuta satira, dijelom napeta priča u kojoj se ispod kuhinjskih krpa kriju pištolji, a istodobno inteligentna i zabavna. Jedinstvena sposobnost Renata Baretića da složene i teške teme pripovijeda jednostavno i zavodljivo, da nas iznova oduševljava jezičnim umijećem i iznenađuje majstorskim raspletima priče čini Hotel Grand izravnim nasljednikom romana s pet nagrada i hita s pet zvjezdica – Osmog povjerenika.
Baretićev glavni junak Filip, baš kao i njegov davni imenjak iz sfere klasika hrvatske književnosti, nakon petnaestak godina vraća se na mjesto svoga djetinjstva, ne bi li pronašao tragove prošlosti i s njome barem djelomice raščistio. Ta je dionica, jedna od onih koje povezuju fabulu, ipak pozadinska, jer je u središtu priča o odrastanju dječaka Filipa, početkom devedesetih u neimenovanom dalmatinskom gradu, gdje njegovi roditelji, inače prognanici iz Bosne poharane ratom, u „Hotelu Grand“ drže bordel kao tek jednu „kariku u lancu“ tako tipične sprege kriminala, mafije, šverca i politike. Filip, inteligentni i pomalo zreli dječak, usporedo s razotkrivanjem svijeta u kojem živi, neobičnog i drukčijeg ma koliko se njegovi roditelji trudili da ga od njega zaštite, istovremeno proživljava i etapu razvoja vlastite seksualnosti u kojoj manjak prijatelja svakako nadoknađuje atmosfera u kojoj živi.
„Hotel Grand“ mjesto je suživota jedne obitelji, koja se bez obzira na „specifičan“ biznis trudi živjeti normalno, ukrajinskih prostitutki dobra srca i nesretnih sudbina i šarolike galerije likova koju čine raznorazni „djelatnici“ i „mušterije“, u rasponu od zaštitara Martina čiji je život obilježen intimnom tragedijom, do španjolskog pukovnika UNPROFOR-a koji u bordelu pronalazi ljubav svoga života ili mafijaša koji „evoluira“ u političara.
Split za početnike : abeceda grada
Jeste li znali da će vam sugovornik u Splitu izrazom “A?” poručiti da vas nije najbolje čuo, izrazom “AE!” ili “E!” izraziti suglasnost s vašim stavom, izrazom “EEE…” se naizgled složiti s vama, ali izraziti i stanovitu sumnju u vašu tvrdnju, a izrazom „AJME!“ podijeliti s vama čitav spektar osjećaja – od veselja ili užasa do straha ili ushita?
Poučnozabavni vodič Split za početnike nastao je zajedničkim snagama iz pera novinara i pisaca Renata Baretića i Ivice Ivaniševića. O Splitu je već napisano mnogo ozbiljnih, temeljitih, učenih i mudrih knjiga, no autori poručuju da Split za početnike nije jedna od njih. Radi se tek, kako i naslov sugerira, o priručniku za početničko, površinsko snalaženje u jednom starom, vazda vrijućem gradu.
Osim osnovnih izraza razumijevanja u Splitu, Split za početnike upoznat će čitatelje i s mnogim drugim, Splitu svojstvenim pojavama, pojmovima i osobama. Saznat će što se zapravo događa kada Splićanin nekoga uvati u đir i kako se u slučaju da zapuše jugo najpametnije kloniti svih, posebice onih sa smiješkom na licu. Čitatelji će opaziti da su rubne pojave, fenomeni i osobe često dobili izdašniji prostor od događaja i aktera čiji je povijesni značaj nesumnjivo mnogo veći. Autori poručuju da su time samo htjeli upozoriti na činjenicu kako povijest jednoga grada nije skup činjenica o velikim i važnim zbivanjima te njihovim pokretačima: historija se događa i na sporednim kolosijecima života, pišu je i ljudi iz partera, s margine, mali i obični, baš kao i oni veliki i neobični.
Nepretenciozni i poučnozabavni vodič Split za početnike dobrohotni je pokušaj uravnoteženja odnosa prema gradu kojeg i obožavatelji i mrzitelji tretiraju s podjednakim manjkom zdrava razuma.
Brojne podatke, manje poznate široj javnosti, autori su pronalazili na raznim stranama, često ni sami dotad ne znajući za njih, a temeljna namjera bila je iznjedriti štivo ugodno za čitanje, koje će zrcaliti ponešto od duha grada i njegovih stanovnika. A za sve koji će „grintati” kako neki bitni pojmovi nisu ušli u ovu knjigu, na kraju se nalaze rezervne stranice s abecedarijem i odgovarajućim prostorom, tako da joj i sami, svojim upisima, mogu pridonijeti.
Zadnja ruka
Zadnja ruka, najnoviji je roman Renata Baretića, propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču i njezinu emotivnu popudbinu u kojoj se očaj, rezignacija, sreća i strah smjenjuju i miješaju. Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih poigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti.
Zvonko Fild nedavno je razveden, prognan u bezlično podstanarstvo i trajnu besparicu, te opterećen odnosom s kćeri tinejdžericom, bez poslovnih izgleda i ljubavne nade. Kad u njegov život počnu uskakati likovi njegovih priča sa zahtjevom da ih dovrši i pomakne iz stanja u kojemu ih je ostavio, Zvonko će se naći razapet u međuprostoru između zbilje i fikcije, duboke egzistencijalističke rezignacije i agonije probuđene odgovornosti prema vlastitoj književnosti. Vrlo skoro će Zvonko morati potražiti pomoć psihijatra, jer su statusi zbilje i fikcije nepovratno prepleteni, a njegovi likovi mijenjati taktike ne bi li ga pomaknuli iz rezignacije − zbog sebe, ne zbog njega – što znači da će epidemijski početi naseljavati snove Zvonku bliskih ljudi. Time je njegova odgovornost prema pisanju i riječima općenito naglo porasla i suočila ga s teško razrješivom situacijom. Od njega se očekuje zadnja ruka, dovršavanje i zaokruživanje i svojih izmišljenih junaka i sebe.