UPOZNAJMO HRVATSKE KNJIŽEVNIKE: Ivica Prtenjača

Upoznajmo hrvatske književnike

Živi i radi u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Predsjednik je odbora Goranova proljeća. Na Trećem programu Hrvatskog radija vodi i autorski potpisuje emisije Moj izbor i Jutro na Trećem. 

Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je roman „Dobro je, lijepo je“ u kojem demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja. Jedno portugalsko popodne u Zagrebu, jedna knjižara u kojoj rade dvije zanimljive žene, uvijek prazan stan u ulici Side Košutić, u kojem inače stanuje Angelina Jolie, mlada susjeda, srednjoškolka Emute, sms poruke, dežuranje iza špijunke... čine koordinate romana o mladom piscu u kojem se melankolija i usamljenost neprestano tuku s prkosnim optimizmom i željom da se zagrize u drugo biće. Dobro i lijepo. Preporuka da prvi roman koji čitate od Prtenjače bude upravo ovaj, jer se već sljedeći može čitati kao svojevrsni nastavak.

Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač u knjizi „Brdo“, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje, u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života. Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om, lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Proglašena je najboljom knjigom 2014. godine, a mi bi se složili s time.

U „Tihom rušenju“ Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na 'brdo', ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu. Glavni junak, soboslikar s diplomom profesora književnosti, sa svojim pomoćnikom treba učiniti ono što i inače radi – oljuštiti sve sa zidova i ponovo ofarbati. Čini se kao ugodan, prilično usamljen rutinski posao, daleko od nametljivih ljudi, baš onako kako najviše voli. Ali, čovjek koji ih je angažirao, i njegova životna priča, promijenit će živote svih likova u romanu.Tijekom rušenja i renoviranja događa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagrađenom Prtenjačinu romanu – odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos tragičnim događajima o kojima čitamo, optimističniji, a njegovi junaci čine se spremniji za nastavak života. Jako dobar, moderan i „svjež“ roman!

„Plivač“ je smješten u rano ljeto 1991., kad je već svima jasno da će uskoro početi rat. Njegov junak odlazi iz Zagreba na jedan neimenovani otok jer misli da će tamo lakše preživjeti ono što se sprema. Uskoro biva mobiliziran, evidentiraju ga i pošalju kući gdje čeka konačni poziv za odlazak na ratište. U tim trenucima započinje duboka, istinska drama jednog mladića, istovremeno ga preplavljuje strah za život i novopronađena ljubav. Slike smrti sustižu slike ljubavi, izmjenjuju se košmarni snovi i vrlo precizno organizirana java; naš junak skriva se plivajući do obližnjeg otočića, spušta glavu u plavetnilo i oštro zamahuje rukama dok bježi od svoje sudbine. Na osvijetljenoj pozornici jedne mladosti prepliću se životne putanje vojnika i civila, otočana i ljudi iz grada, studentice dizajna iz Stockholma, partizanskog siročeta koje ovaj put spašava vlastitog sina i jednog po svemu neobičnog, tihog mladog čovjeka koji ne želi biti hrana za rat. Snažan antiratni roman koji zasigurno nećete brzo zaboraviti.

I za kraj malo poezije. Prtenjačin stihopis naslovljen „Okrutnost”, petočlano povjerenstvo za dodjelu nagrade ocijenilo je najboljim u konkurenciji od čak stotinu i deset rukopisa pristiglih na tradicionalni natječaj. Knjiga Ivice Prtenjače na tragu je svega onoga što je ovaj autor pisao i ranije. Dobrim se dijelom bavi okrutnošću vremena u kojemu živimo, bilo onih nepredvidljivih, bilo onih na koje smo već, na žalost, naviknuti u vlastitome svakodnevlju. Taj realitet mnogi više ne prepoznaju kao nešto neprirodno, kao nešto u čemu tek glumimo da živimo.  Zbirka poezije Okrutnost nastala je kao svojevrstan ‘odgovor’ na njegov roman (“Dobro je, lijepo je”), koji je publika doživjela kao nježan i optimističan.