Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te doktorirala 1998. godine, temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1993. godine postaje zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok od 2014. postaje članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Po završetku studija Julijana Matanović se okrenula znanosti i teoriji te pisala stručne knjige. Suautorica je knjige kritičkih čitanja “Četiri dimenzije sumnje” (1989.), a ostale stručne knjige koje je napisala su “Manirizam i barok” (1991.), “Barok iz suvremenosti gledat” (1992.), “Ivan Gundulić” (1993.), “Prvo lice jednine” (1997.), “Lijepi običaji” (2000.), te rasprave i eseje o povijesnom romanu “Krsto i Lucijan”(2003.). U koautorstvu s Reine Marquerite Bayler objavila je knjigu “Kobni korak” (Zagreb 2003.), a u koautorstvu s Majom S. Franković je objavila prozu “Završen krug” (Rijeka, 2005.). U književnosti se javlja romanom/zbirkom pripovijetki “Zašto sam vam lagala” (1997.), koji je imao 15 izdanja. Ostale beletrističke knjige koje je napisala su: “Bilješka o piscu” (2000.), “Kao da smo otac i kći” (2003.), “Laura nije samo anegdota” (2005.), “Tko se boji lika još “ (2008.), “Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka” (2009.), “O čemu ti to govoriš” (2010.), roman za mlade “One misle da smo male” (2010.), “Cic i svila” (2011.), “Samo majka i kći” (2012.), “Božićna potraga” (2012.), “[email protected]”(2012.) “I na početku i na kraju bijaše kava” (2014.), „Ljuta godina“ (2019.) i „Djeca na daljinu“ (2020.). Roman za mlade “One misle da smo male”, Julijana Matanović je 2010. napisala u koautorstvu s Ankom Dorić. On je doživio čak pet izdanja i bio nagrađen brojnim nagradama za najbolje prozno djelo za djecu i mlade u toj godini. 2015. godine napisala je i drugu knjigu za mlade “Rečeno-učinjeno”, a potom i dječji roman “Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom” (2017). Jedna od najpopularnijih knjiga Julijane Matanović je “Zašto sam vam lagala” za koju je dobila književnu nagradu Josip i Ivan Kozarac, a za svoj književno kritičarski rad spisateljica je 2004. nagrađena od strane hrvatskih književnih kritičara nagradom Julije Benešić. Nagradu Kiklop je dobila 2009. za prozno djelo “Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka” i 2011. u kategoriji knjige za djecu i mladež za roman “One misle da smo male”. Taj roman je još nagrađen i nagradom Anto Gardaš DHK-a, nagradom Mali princ u Tuzli za najbolju dječju knjigu u regiji i nagradom Biser mudrosti od Europske udruge raka maternice ECCA. Knjiga “I na početku i na kraju bijaše kava” dosegla je nakladu od 10 000 primjeraka i nagrađena 2014. nagradom Ksaver Šandor Gjalski za najbolju proznu knjigu godine, nagradom Josip i Ivan Kozarac za najbolje prozno djelo godine, nagradom fra Martin Nedić Zaklade Terra Tolis za najbolju knjigu godine i nagradom grada Zagreba 2015. Početkom 2018. godine, Julijana Matanović odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem seli u Osijek, te se nakon nekog vremena ipak odlučuje za povratak u Zagreb.
„Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka“ (2009.), nagrađena Kiklopom za najbolje prozno djelo godine, sastoji se od 12 priča, razdijeljenih u cjeline o ženama, muškarcima, gradovima i rastancima, ujedinjeno i veznim nitima. Priče su bogate detaljima, emocijama i drhtavom atmosferom. Tom se knjigom Julijana Matanović vraća stilu pripovijedanja koji ju je učinio jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih spisateljica. Prvi dio „… od žena“ počinje s pričom o potrazi za pričom, povratku u rodni zavičaj i putovanju kroz sjećanja djetinjstva i mladosti. Druga priča je potresna priča o četiri žene koje se sreću u klinikama za liječenje neplodnosti. Nakon treće, veoma tužne priče „Nezaboravak“, slijedi dio „… od muškaraca“ koji nam donosi priče o neobičnim i hrabrim muškarcima koji su se odbijali postati ono što je društvo od njih očekivalo te su se, unatoč svemu, odlučili slijediti svoje srce. Treći dio „… od gradova“ donosi nam priče o Osijeku, Gradačcu i Zagrebu nakon kojega autorica završava sa zadnjim dijelom knjige nazvanim „... od rastanaka“.
„Zašto sam vam lagala“ jedna je od najpopularnijih knjiga Julijane Matanović. U njoj nam autorica donosi priče o cipelama, imeninima, lusterima, očevima, tetama, vlakovima i domovima. Kakve se sve priče mogu nalaziti iza običnih para cipela, što se krije iza pojma „čitaona“, od kolikog značenja može biti jedan običan luster, kolika komplikacija može nastati od vlastitog imena? Odgovore na ta pitanja naći ćemo u ovoj dirljivoj knjizi prepunoj autoričinih sjećanja na djetinjstvo i mladenaštvo koja će zasigurno i vas, podsjetiti na najdraže uspomene iz tog razdoblja koje su brižljivo pohranjene u vašem srcu i koje obogaćuju voljene osobe bez kojih vaš život ne bi bio isti. U 22 godine od objavljivanja, prodana je u 56 000 primjeraka, te predstavlja rijedak nakladnički uspjeh.
Knjiga „I na početku i na kraju bijaše kava“ će vas, ukoliko i niste ljubitelj kave, navesti da se zaljubite u nju. Kako autorica mjeri svoje vrijeme crnim, razbuđivajućim napitkom, koje je sve lekcije naučila uz njega, te koliku važnost ova mljevena zrna pomiješana sa vodom i mlijekom imaju u našim životima odgovorit će nam ova knjiga. Protkane mirisom kave, ali i snažnim mirisom sjećanja, ove stranice i njihova toplina su kao stvorene za hladnije vrijeme u kojemu će vam zagrijati srca i podsjetiti vas na važnost provođenja vremena s vašim najmilijima, na kratkoću trenutka koji uz ovaj napitak kao da uspijemo malo produžiti i bolje sačuvati u našim sjećanjima. Također će nas upozoriti da prestanemo odgađati kavu „razgovorušu“ s dragim nam osobama pravdajući se kako za nju nemamo vremena i kako je dobro ponekad popiti i „šutkušu“ jer se, pijući nju, sastajemo sa samim sobom i uviđamo je li naš život onakav kakav bismo htjeli da bude, tj. jesmo li mi onakvi kakvi bismo željeli biti.
„One misle da smo male“ je knjiga koja nam donosi priču petnaestogodišnje djevojke Matije čiji se život sastoji od dogodovština u školi i balansiranja s obiteljskim životom sve dok se ne pojavi majčina bolest, karcinom vrata maternice. Knjiga je napisana s namjerom da primjerom junakinje potakne mlade na odgovorno spolno ponašanje i razvoj navike očuvanja vlastita zdravlja. Upravo zato je naglašena dob glavne junakinje, kao i njezino viđenje majčine bolesti koja bi se mogla dogoditi bilo kojoj ženi. Riječ je o zabavnoj fikciji, ali i vodiču koji daje značajan doprinos u prevenciji raka vrata maternice, pružajući jasne informacije o uzrocima raka vrata maternice i načinima njegova sprječavanja. Roman unatoč vrlo teškoj temi, obiluje humorom i vedrinom. Namijenjen je prvenstveno mladima, te potom njihovim roditeljima, a budući da je izvrstan model kako mladima prenijeti znanje i korisne savjete može dobro poslužiti i zdravstvenim djelatnicima. Nagrađen je nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. Snimljena je i zvučna verzija romana za slijepe i slabovidne osobe.
U knjizi „Rođena na Božić“, Julijana Matanović nas podsjeća koliko je u svakom od nas prisutna čežnja za ljubavi i zajedništvom, a osobito u vrijeme Božića. Podsjeća nas da bismo, posebno u to vrijeme, ali i drugo, trebali biti osjetljiviji na ljude koji su sami u svojoj samoći, bez osjećaja topline druge osobe pokraj sebe. Ispričane priče pune su rastanaka, pokidanih veza, tišine koja boli, radosti koju netko očekuje, a nema je tko donijeti. „Rođena na Božić“ također nosi i nadu koja nas tješi i govori da će sve izaći na dobro. Nadam se da će ova knjiga i u vama (kao što je u meni), probuditi želju da pružimo ruke i otvorimo srca prema svima koji su potrebni naše ljubavi, topline i pažnje, posebno u Božićno vrijeme kada Ljubav kao dar nama, silazi s Neba.