I ušuljao se advent i u naš grad. Naravno, sukladno epidemiološkim mjerama koje, čini se, u posljednje vrijeme, postaju izgovor za mnogo toga. Tako je ono što je nekada bio Advent u baroknoj jezgri Tvrđi pretvoreno u nekoliko raštrkanih kućica, ali bar je konačno u grad nakon godina i godina stigla nova božićna rasvjeta i jelka ispred konkatedrale više ne izgleda kao drvce koje je netko izbacio iz doma, već je solidno i ukrašena. Glazbeni program oskudan, a 35 metara visoki kotač kao kruna adventa i ono što Osječani do sada u svom gradu nisu imali prilike vidjeti stigao je ipak nešto prekasno. Mišljenja Osječana podijeljena jedni su oduševljeni, drugi pomalo razočarani.

I stigla je jesen. Neki joj se i nisu razveselili, jer to im znači hladna jutra, šmrcave noseve, kišu, maglu, rani mrak. No, meni ni blizu toga. Jesen je oduvijek moje omiljeno godišnje doba . I nikada mi nije bilo jasno da mnogi u toj jeseni vide mrtvilo. Možda zbog toga ranog mraka. Meni se upravo suprotno činilo kako se u to vrijeme tek sve nekako budi, buja, još u tim baroknim bojama.