DNEVNIK JEDNE PLAVUŠE: Ljubav ili nešto drugo?

Ilustracija FOTO: Pixabay

Valjda su svoje uhljebe odlučili poštedjeti bilo kakvog rizika od bolesti koju bi mu mogao prenijeti kakav ne daj Bože necijepljeni čovjek. Cijepljeni ih naravno, uvjeren je Stožer, nikako ne mogu zaraziti pa oni mogu gdje god im srce zaželi. Ako se ipak i dogodi da su eto i cijepljeni, gle čuda, bili zaraženi ili završili na respiratoru, pa i umrli, onda je to samo zato što su imali niz najtežih komorbiditeta, a nikako zato što je moguće da se i cijepljeni zaraze i prenesu boleštinu.

I ode ja na koronu i cijepljenje, mada o tome uopće nisam željela ni misliti, a kamoli pisati, al' tako ti je kad ti danonoćno djeluju po mozgu. I vraćam se stolu koji su osječki ugostitelji odlučili pametno staviti na ulicu uz peć na drva i za njim nas četiri prijateljice. A prošlo je dugo kako se nismo našle, jer sve smo zaposlene, premda je Mima teoretski nezaposlena, ali s troje nejačadi teško da se to može reći, frizerka Biba koja je tek otvorila salon pa radi sto na sat kako bi uspjela vratiti kredit, i Monika koja radi u poslovnici neke strane banke čudnog imena.

Dogovorile smo se da o koroni nećemo, nećemo ni o politici, i nekako sama od sebe uz drugu toplu papirnatu čašu kuhanog vina krenula je priča o ljubavi, odnosno muško ženskim odnosima.  Eh da,  ma koliko tema na ovom svijetu bilo, samo ona o ljubavi može tako zacakliti oči, ili je to ipak bilo od vina. Sve je ustvari krenulo od novog Monikinog lika, koji je od nje bio 10 godina mlađi. Nismo ga još upoznale, ali bilo je teško povezati ga s uvijek uštogljenom Monikom koja se nije izvlačila iz kostimića i štikli i na njoj odavna nije bilo ničega mladenačkog. Šok je bio utoliko veći kada nam je otkrila:

„On vam je slikar nedavno je završio akademiju“- Mima je samo okrenula očima, a Biba je nimalo uvijeno pitala.

„I sad ga ti, pretpostavljam uzdržavaš dok ne pronađe neki posao. Je l'“ – i unijela joj se u lice tako da ova nije imala nikakve šanse ne odgovoriti.

„Pa, čovjeku je teško, ne želi odustati od svoje umjetnosti, a malo tko danas kupuje slike, ali evo za mjesec dana ima izložbu u onoj našoj poznatoj galeriji i siguran je da će prodaja krenuti – pomalo rumena u licu pravdala se Monika.

„Pretpostavljam da je i umjetnik u krevetu“ – pitala samo kao onako usput.

Monikini obrazi postali su još rumeniji.

„Pa je da, sex je nam je odličan“ – na taj njezin odgovor Mima je sam još jednom okrenula očima.

Kako je bilo jasno da joj je sada već poprilično neugodno, i da smo bez puno riječi nas tri zaključile kako on nju iskorištava zbog novca, a ona njega zbog sexa, Biba je skrenula pozornost na sebe rekavši da je i ona nekoga nedavno upoznala.

„Možda ga i znate pa ima birtiju odmah preko puta mog frizerskog salona“.

„A tvoj još pretpostavljam nije ni završio fakultet? – upitala sam pomalo zajedljivo.  

„pa..pa....-  kao da je odgovarala na pitanja za 250 milja u milijunašu pa joj je eto tu na vrhu jezika a nikako se ne može sjetit....i nakon vidljive nelagode ispalila je:

„pa nekih 15, 16 godina je stariji i cure vodi me na skijanje u Francusku" – pobjedonosno je rekla.

 Mima je ponovo okrenula očima, a ja Monika je više ustvrdila nego pitala. 

„Znači para se ima, a sexa?“ – Biba je otpila gutljaj vina, okrenula glavu kao da je tamo negdje nekoga ugledala i nije odgovorila ništa.

Inače Biba je bila atraktivna plavuša, a taj lik, znala sam o kome se radi, ne baš oku privlačan.

 I ugodno čavrljanje starih prijateljica i premda je bilo govora o ljubavi, ako je ovdje uopće riječ o  ljubavi, završilo je pomalo otužno. Sve smo se odjednom sjetile da negdje moramo biti.

Odlazeći u noć, samu sebe sam upitala: "Je li to zbilja ljubav?"

Ona njemu lovu, on njoj sex ili on njoj lovu i putovanja samo kako bi je pokazivao poput kakvog trofeja. Sva sreća pa ju nije mogao poput lovaca svoj plijen, okačiti na zid.

Je li u razno raznim varijantama to zbilja bila ljubav. Kada ste zajedno zbog djece, kredita, prestiža,  ili zato što mislite da ne zaslužujete bolje od onoga koji vam tu i tamo opali pljusku. Ne može i ne smije biti, bar ne u mom svijetu jer kako je to u jednoj od svojih knjiga zapisao  Coelho:

Voli se jer se voli nema nikakvog, razloga za ljubav...